Combray - Marcel Proust

24.05.2010. @ 14:47

Jednim od najvećih i najznačajnijih francuskih, a i svjetskih pisaca smatra se Marcel Proust. Bio je iz sloja aristokratske obitelji, okružen kao dijete pažnjom i ljubavlju. No usprkos tomu, imao je manjak imuniteta i često je bio bolestan. Iz tog razloga dobar dio zadnjih godina života proveo je privezan za postelju u sobi obloženoj plutom kako bi se zaštitio od izvora zaraze. Za života je još bio slavan. Njegovo životno djelo po kojem je postao poznat je ustvari ciklus od sedam romana koji su objedinjeni pod zajedničkim naslovom U traženju izgubljenog vremena, vrlo često navodi se pod skraćenim imenom Combray. Značajnost njegovog djela je u tome što je Combray moderno djelo, prvi puta se tu javlja tehnika toka misli, javlja se monološko asocijativni aspekt naracije, sjedinjenja osjetila, nepoštivanja obrasca vremena, nadrealnog značaja snova, itd. Očit je Proustov očaj i tuga za prošlim vremenom. Combray je zapravo samo prvi dio prvog romana Put k Swannu. Zanimljivost tog dijela je u tome što se on može čitati samostalno od čitavog ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom. Radi se o memoaru u kojem je sažet dio piščevog života.

Roman započinje retrospekcijom pisca na dječačke dane koje je provodio u mjestu Combray, u kući svoje tete Leonie. Većinu svojeg vremena noću usljed nesanice provodi razmišljajući o uspomenama iz prošlosti. Naročito je bitan element sinestezijske retrospekcije, u kojem nehotičan miris ili okus objavlja neka naizgled zaboravljena sjećanja. Klasičan primjer je kolačić madeleme uronjen u čaj oživljava piščeva sjećanja na rodnu kuću, vrt, ckrvu i okolinu tog doba. Kroz dijelo se na tim sjećanjima upoznaje pobliže čitava njegova obitelj i okolina, majka, otac, teta Leonie, baka, sluškinja Leonie i susjed Swann. Doduše s jedne strane se primjećuju elementi Edipovog kompleksa pisca, opčinjenost majkom i bakom, nemogućnost mirnog sna bez majčinog kompleksa. Jasno je da se radi o razmaženoj osobi koja nikada očito nije odrasla. Djelo također ima impresionističku notu u kojoj se riječima opisuje predivna priroda kao i romantični susreti i žitelji malenog grada, ljubavne odnose kao i one socijalne kao što je to susret sa vojvotkinjom de Guermantes u crkvi. Autor je uvjeren da nije darovit pisac, s čime bi se mogle složiti brojne generacije učenika koje njegovo djelo ne doživljavaju u kontekstu vremena u kojem je nastalo.

 

Komentirati mogu samo ulogirani korisnici. Kaj čekaš?