Don Quijote - Miguel de Cervantes Saavedra

24.05.2010. @ 15:21

Miguel de Cervantes Saavedra (1547. – 1616.) je bio pisac koji je značio najviši uspon i sintezu španjolskog duha i španjolske stvarnosti svojega Don Quijote viteški je roman španjolskog pisca Muguela de Cervantesa Saavedra.

Rođen je nedaleko od madrida 1547. godine u mnogobrojnoj obitelji siromašnog kirurga. Često je putovao u mladosti i počinje pisati svoje prve pjesme. Odlazi u Italiju sa svega 20 godina kao pratnja kardinala gdje se pobliže upoznaje sa dosezima talijanske književnosti. Sudjeluje u ratovima kao vojnik i jedno vrijeme je čak i bio zarobljen u Alžiru. Nakon pet godina robovanja, vraća se u Španjolsku no kao što je to uobičajeno, nitko nije shvaćao zasluge niti patnje veterana. Ubrzo se okreće književonm radu i izdaje nekoliko romada koji su bili prilično popularni, no zbog financijskih problema završava u zatvoru. Tamo počinje pisati Don Quijotea kojeg objavljuje 1605. godine te njime postiže velik uspjeh.

Don Quijote je po svojoj temi viteški roman kojem se radnja odvija u Španjolskoj u 16. stoljeću, a govori o neobičnim pustolovinama viteza i njegovog pobočnika. Problem koji se navodi u djelu je satirički prikaz umišljenog svijeta jednog viteza i uzročno posljedična veza njegovih poduhvata unutar tog fiktivnog svijeta. Don Quijote je živio u pokrajini Mancha i bio je plemenitog podrijetla. Njegovo pravo ime je Alonso Quijano, a zbog dosadnog načina života svoje vrijeme tratio je čitajući mnoge viteške knjige. Na kraju skrene s razuma potpuno se pradaje tematici knjiga i umisli si fantastični svijet viteštva. Odlučuje oživjeti viteštvo i biti poput likova iz svojih viteških knjiga te se odvaži opremiti poput viteza. Njegov stari konj po imenu Rocinante trebao je biti viteški pastuh, a svoje ime mjenja u Don Quijote od Manchae. Kao zalog svoje plemenitosti i viteštva odabire priprostu seljanku kao svoju najveću ljubav i opisuje seljanku kao prelijepu, čistu i gracilnu damu, nazvavši je Dulcineja od Tobosa. Jednog jutra se odvaži i Don Quijote napušta kriomice svoje imanje i stiže pred večer do gostionice. U njegovom poremećenom umu to mu se učini poput dvorca, a šankera zamjenjuje za viteza. S obzirom da se vitezom postaje samo ako ga drugi vitez počasti tom titulom i oviteži, on šankera zatraži upravo to, što ovaj iz puke šale i učini. Prva avantura Don Quijotea je situacija kada pastira sa njegovog imanja kažnjava seljanin. Don Quijote stane u obranu dječaka i lakoumno povjeruje seljanu da će poštedjeti dječaka. Naravno, čim se udaljio, seljanin je još jače kaznio pastira. Sljedeće što se desilo jest, da je goničima mazgi prigovorio što ne iskazuju dužno poštovanje prema njegovoj Dulcineji i oni ga za to prebiju. Njega zatim nalazi jedan seljak i smiluje mu se odvodeći ga kući. Njegova gazdarica poziva župnika i brijača kako bi mu pomogli, a oni shvativši da je skrenuo s uma pale sve njegove knjige i zazidavaju prostoriju. Don Quijoteu govore da je to sve djelo zlog čarobnjaka koji je sakrio sobu. Isprva se Don Quijote pravio da je normalan i razuman, no ubrzo seljaka Sancha Panzu nagovori da postanje pobočnik i otisne se u avanture s Don Quijoteom. Nakon dugog puta, naiđu na vjetrenjače koje se u poremećenom umu Don Quijotea učine strašnim divovima. Unatoč protivljenju Sancha Panze, Don Quijote kreće u bitku naoružan oklopom i kopljem. Nakon epizode s vjetrenjačama, oni susreću dva franjevca koji daju petama vjetra vidjevši mahnitog starca na konju. Don Quijote dolazi u sukob sa konjušarem iz te pratnje fratara, iz kojeg Don Quijote izlazi kao pobjednik, međutim bez diela svojeg uha. Nakon toga ponovno dođu u sukob sa konjušarima i ovaj puta izvuku kraći kraj. Premlaćeni dolaze do krčme i ne željevši platiti račun, ponovno dobiju batine. Zatim su sljedile pustolovine bitke sa grupom ovaca, pogrebničke povorke i oslobađanja zarobljenike koji kreću prema galiji, iz kojih uglavnom izvlači kraći kraj, skriva se u brdima sa Panzom kako ga ne bi uhvatili kraljevi vojnici. Piše pismo Dulcineji i šalje ga po Panzi dok on čeka odgovor na gori. Seoski župnik i brijač zbog zabrinutosti prijatelja i bližnjih, kreću u potragu za Don Quijoteom. Kada su ga našli, strpali su ga u kavez i volovima odvukli na njegovo imanje. Nakon što je prizdravio, no i dalje lud ko šlapa, kreće u potragu za novim avanturamaa zajedno sa svojim pobočnikom Sancho Panzom. Odlaze u potragu za Dulcinejom s kojom je Panza trebao dogovoriti sastanak. Kako se Panzi nije dalo putovati u nedogled, prevari Don Quijota i laže mu da je prva seljanka na koju su naišli Dulcineja. Zaključak Don Quijota je smiješan, umišlja da je sigurno zli čarobnjak pretvorio predivnu Dulcineju u gadnu seljanku. Razmišljajući o Dulcineji, nailazi na prerušenog poznanika u viteza Oledala koji je zapravo došao pobjediti Don Quijota i narediti mu da se vrati kući, no u dvoboju Vitez od Oledala gubi bitku. Daljnje putovanje dovodi Don Quijota na vjenčanje na kojem skandal učini mladić Basilio koji odglumi smrt bodenjem mača u svoje tijelo kako bi ga svećenik oženio sa Kiterijom, djevojkom obećanom bogatašu po imenu Kamacho. Nakon što su uzvanici shvatili Basiliovu smicalicu htjeli su ga napasti, no Don Quijote staje u njegovu obranu. Nakon toga slijedi niz drugih pustolovina, a roman završava tako što Don Quijote odlazi nazad kući, ubrzo oboli i na samrti, primajući bolesničko pomazanje odriče se svih svojih ludorija i viteštva i umire pod svojim imenom Alonso Quijano.

 

Komentirati mogu samo ulogirani korisnici. Kaj čekaš?