Fedra - Jean Racine

25.05.2010. @ 11:41

 

Fedra je drama koju je napisao francuski dramaturg Jean Racine, rođen u 17. stoljeću, suvremenici su mu bili Moliere i Corneille, a smatra se jednim od najznačajnijih literarnih ličnosti zapadnog svijeta. Prvenstveno je bio tragičar ali napisao je i jednu komediju. Za Racina grčka i rimska mitologija bili su velika inspiracija, prvenstveno radi svoje klasične naobrazbe. Zanimljivo je što Fedra na svojoj prvoj premijeri nije doživjela uspjeh zbog toga što je suparnička glumačka grupa nastupila sa predstavom gotovo identičnog sadržaja. Nakon toga, Racine je prestao pisati predstave sekularne tematike, te je počeo pisati djela religioznog karaktera, sve dok 1689. nije po narudžbi napisao Ester.
Fedra je tragedija u 5 činova. Radnja se zbiva na atenskom kraljevskom dvoru u Trezenu, na Peloponeškoj obali u južnoj Grčkoj. Kralj Tezej šest mjeseci izbiva iz svojeg doma, dok se u međuvremenu, njegova žena Fedra na dvoru sa Tezejevim sinom Hipolitom. Jednog dana Hipolit priznaje svome učitelju ideju da ide potražiti oca. U razgovoru ipak otkrije da je pravi motiv njegova ljubav prema Ariciji, jedinoj preživjeloj iz obitelji koju je svrgnuo Tezej. Fedra postaje opčinjena svojim posinkom što taji od svih. U teškom emocionalnom stanju, blizu smrti, Fedra ipak otkriva svojoj sluškinji svoje ljubavne probleme. Stižu lažne vijesti o Tezejeoj smrti, te da vlast treba preuzeti Hipolit. Sluškinja ohrabruje Fedru da se vjenča sa svojim posinkom, kako bi osigurala sigurnost svojeg djeteta sa Tezejem. Aricija svojoj sluškinji Ismeni otkriva svoje osjećaje prema Hipolitu, koji se pojavljuje kako bi Ariciji izjavio svoju ljubav. Taj razgovor prekida Fedra koja traži od Hipolita prava za svoje dijete, no u navalu emocija priznaje svoju tragičnu i skrivenu opčinjenost svojim posinkom. Osjećajući odbacivanje, Fedra nestaje tražeći mač kojim bi joj Hipolit okončao muke. Hipolitov učitelj donosi vijesti kako bi Tezej mogao biti živ. Fedra prima vijest da se Tezej vraća živ u grad. Tezej je iznenađen hladnim dočekom svojeg sina i žene, prvenstveno sina koji je zabrinut zbog Fedrinih prijedloga da preuzme krunu i priznanja ljubavi prema Ariciji, a Fedre koju izjeda krivnja. Pokušavajući spasiti Fedrin obraz, njena sluškinja laže Tezeju da je Hipolit pokušao napastvovati Fedru, za što ga Tezej proganja i poziva se na ispunjenje želje koju mu je obećao Neptun, o sinovoj smrti. Hipolit u navalu bijesa i protesta iznosi svoju ljubav prema Ariciji pred oca i očajan odlazi. Osjećajući se krivom za Tezejevu kletvu prema Hipolitu, Fedra odluči priznati istinu Tezeju, no kada je čula za ljubav Hipolita prema Ariciji, odluči to prešutjeti. Hipolit odlazi obećavši Ariciji da će se vjenčati. Tom rastanku tajno svjedoči Tezej, koji nakon toga počinje sumnjati u sinovu krivnju. Odluči ispitati Fedrinu sluškinju, no prekasno jer se ona već bacila u smrt. Hipolitov učitelj nosi vijesti o njegovoj smrti, u borbi sa morskom nemani koju je Hipolit smrtno ranio, ispušta krik koji plaši Hiplitove konje i koji se daju u paničan bijeg zajedno sa Hipolitom u jednopregu. Zajedno s konjima razbija se o stijene i pogiba. U završnoj sceni, Fedra, nakon što je uzela otrov, na samrti priznaje Tezeju istinu. Tezej, kao pokajanje za svoju kletvu nad sinom oprašta Ariciji i posvaja je kao svoju kćer.

 

 

Komentirati mogu samo ulogirani korisnici. Kaj čekaš?