Najava utrka i novosti Formule1

[rio775]

V.N. ŠPANJOLSKE - Catalunya
(27. travnja 2008. - 14:00 sati)

PRVA UTRKA: 29. rujna 1991.
DUŽINA KRUGA: 4 627 metara
UKUPNO KRUGOVA: 66 (305.256 km)
NAJBRŽI KRUG: F. Massa - 1:22:680 (2007, Ferrari)
POSTOLJE 2007: F. Massa - 2. L. Hamilton - 3. F. Alonso

POVIJEST:

Staza u Barceloni je napravljena 1991. godine nakon što je Španjolska auto-moto federacija odlučila prestati dijeliti VN Španjolske sa četiri druge staze. Sama staza smještena je nešto sjevernije od Barcelone, a njen izgled i izvedba su bolji od većine drugih staza iz kalendara natjecanja. Pri projektiranju staze dizajner je uzeo u obzir činjenicu da većina gledatelja voli gledati utrke sa mnogo prestizanja i uzbuđenja.

Prvi zavoj na stazi je oštri desni sa velikom šljunčanom zamkom odmah pokraj staze tako da vozači trebaju biti jako oprezni te moraju prilično jako kočiti prije samog zavoja. U prvoj utrci na stazi 1991. godine pobjednik je bio Nigel Mansell. Njegovi tada veliki protivnici Gerhard Berger i Ayrton Senna nisu bili uspješni u prvom nastupu na stazi. Bergeru je eksplodirao motor dok je Senna pogriješio pri odabiru guma jer su vremenski uvjeti bili promjenjivi.

Nigel Mansell je po drugi puta slavio u utrci na stazi u Barceloni već slijedeće 1992. godine dok je drugo mjesto zauzeo tada novak u Formuli 1 Michael Schumacher. Senna opet nije imao uspjeha na stazi jer se je njegov bolid zavrtio na stazi te zabio u zaštitni zid nekoliko krugova prije kraja utrke. 1993. godine na stazi je dominirao Alain Prost vozeći Williams i to ispred Ayrtona Senne koji kao da nije imao sreće na stazi. Damon Hill bio je pobjednik 1994. godine te je svojom pobjedom uspio vratiti osmjeh na lica ljudima iz svoga tima, nakon velike tragedije u kojoj je smrtno nastradao Ayrton Senna.

Te godine Michael Schumacher je ponovno osvojio drugo mjesto u utrci na toj stazi. Ta osvojena dva druga mjesta za Michaela Schumachera kao da su najavljivali njegove dvije uzastopne pobjede 1995. godine i 1996. godine kada se utrka vozila po kišnim uvjetima koje je Michael znao iskoristiti jer je sa 6-og mjesta na prvo došao već u 12 krugu. 1997. godine Williamsov bolid se pokazuje kao najbolji jer pobjedu odnosi njegov vozač Jacques Villeneue.

Nakon te Williamsove pobjede dolazi do trogodišnje dominacije McLarena i njihovog vozača Mike Hakkinena. '98., '99. i 2000.-te McLaren se činio nepobjedivim i nadmoćnim u odnosu na bolide ostalih timova. Iduće godine Ferrari uspješno zaustavlja dominaciju McLarena na stazi te Michael Schumacher ostvaruje i svoju treću pobjedu na stazi.

U iduće dvije godine, pobjednik Velike Nagrade Španjolske se nije mijenjao. Michael Schumacher je u 2002. i 2003. nastavio svoju dominaciju na Španjolskoj stazi te je jednostavno bio nepobjediv.

2004. Michael Schumacher je na Španjolskoj stazi ostvario svoju petu uzastopnu pobjedu sezone i tako po drugi put sustigao svoji rekord kojeg je izvorno postavio bivši svjetski prvak, Nigel Mansell 1992. godine zahvaljujući odličnom Williamsovom bolidu sa aktivnim ovjesom.
Godinu dana kasnije pobjedu u Španjolskoj slavio je Kimi Raikkonen u McLaren-Mercedesu. Finac je vodio utrku od samog početka kada je startao s pole pozicije sve do prolaska kroz cilj. Nakon Kimija slijede Alonso u Renaultu i Trulli koji je ostvario još jedan podij za Toyotinu momčad.

2006. godine Fernando Alonso je napokon slavio na domaćem terenu. Španjolac je uvjerljivo pobijedio ispred Michaela Schumachera i momčadskog kolege Giancarla Fisichelle.
2007. na španjolskom je tlu Felipe Massa slavio svoju drugu pobjedu u sezonu ispred McLarenovog dvojca - Lewisa Hamiltona i Fernanda Alonsa.


PRIJAŠNJI POBJEDNICI:

2007: F. Massa (Ferrari)
2006: F. Alonso (Renault)
2005: K. Raikkonen (McLaren)
2004: M. Schumacher (Ferrari)
2003: M. Schumacher (Ferrari)
2002: M. Schumacher (Ferrari)
2001: M. Schumacher (Ferrari)
2000: M. Hakkinen (McLaren)
1999: M. Hakkinen (McLaren)
1998: M. Hakkinen (McLaren)
1997: J. Villeneuve (Williams)
1996: M. Schumacher (Ferrari)
1995: M. Schumacher (Benetton)
1994: D. Hill (Williams)
1993: A. Prost (Williams)
1992: N. Mansell (Williams)
1991: N. Mansell (Williams)
1990: A. Prost (Ferrari)
1989: A. Senna (McLaren)
1988: A. Prost (McLaren)

Preuzeto:F1-hr.com

[MM-830]

16-GODIŠNJI WILL STEVENS NOVI ŠTIĆENIK HONDE

Honda Racing F1 tim danas je objavio kako je potpisao višegodišnji ugovor sa 16-godišnjim vozačem go-karta, Britancem Willom Stevensom.

"Oduševljeni smo što Willu možemo poželjeti dobrodošlicu u Honda Racing F1 tim," rekao je Hondin sportski direktor, Ron Meadows. "Willova dosadašnja karijera bila je vrlo obećavajuća i mi se radujemo što ćemo mu pomoći kroz juniorske kategorije do ostvarenja ultimativne ambicije - utrkivanja u Formuli 1.

Honda smatra da će razvoj nadolazećih motosport talenata biti ključan dio naše strategije i predanosti Formuli 1. Radujemo se Willovom napretku uz našu podršku tijekom idućih nekoliko godina."

Povodom pridruženju Hondinoj momčadi, Stevens je izjavio: "Iznimno sam ponosan što se pridružujem Honda Racing F1 timu. Ovo je sjajna prilika za napredak moje karijere prema ostvarenju mojeg glavnog cilja - dosezanja Formule 1.

Volio bih se zahvaliti svima koji su mi do sada pomogli u karijeri i posebno Hondi na njezinoj predanosti i podršci mojoj budućnosti. Namjeravam dati sve od sebe kako bi njihova vjera u mene bila nagrađena."

[rio775]

RAIKKONEN UKRAO ALONSU POLE POSITION

Kimi Raikkonen preoteo je pole position Fernandu Alonsu pred domaćom publikom za manje od jedne desetinke sekunde.

Ferrarijev vozač nadmašio je dvostrukog svjetskog svjetskog prvaka u posljednjim trenucima kvalifikacija za V.N. Španjolske.
Red iza vodećeg dvojca, zauzeli su Felipe Massa i Robert Kubica.

Iznenađujuće, treći startni red pripao je McLarenovim vozačima, Lewisu Hamiltonu i Heikkiju Kovalainenu. Mark Webber i Jarno Trulli završili su na sedmom i osmom mjestu, dok su Nick Heidfeld i Nelson Piquet zatvorili poredak prve desetorice.

Prva kvalifikacijska runda protekla je bez incidenata. Po isteku vremena, ispali su David Coulthard, Sebastian Vettel, Giancarlo Fisichella, Adrian Sutil, Anthony Davidson i Takuma Sato.

Na kraju druge runde, sekstet vozača koji je zauzeo mjesta od 11. do 16. pozicije bili su Rubens Barrichello, Kazuki Nakajima, Jenson Button, Timo Glock, Nico Rosberg i Sebastien Bourdais.
f1 hr

[rio775]

V.N. TURSKE - Istanbul park
(11. svibnja 2008. - 14:00 sati)

PRVA UTRKA: 21. kolovoz 2005.
DUŽINA KRUGA: 5 340 metara
UKUPNO KRUGOVA: 57 (309.720km)
NAJBRŽI KRUG: J.P. Montoya - 1:25:390 (2005, McLaren)
POSTOLJE 2007: 1. F. Massa - 2. K. Raikkonen - 3. M. Schumacher

POVIJEST:

Ova turska staza još je jedno remek-djelo uglednog njemačkog arhitekta, Hermana Tilkea. Staza je po prvi put uvrštena u kalendar utrka svjetskog prvenstva Formule 1 2005. godine. Ono što ju čini na neki način posebnom jest to da se bolidi voze u suprotnom smjeru kazaljke na satu. Prema planiranjima, ova staza može ugostiti oko 155 000 posjetitelja.

Na premijernoj V.N. Turske 2005. godine pobjedu je slavio Kimi Raikkonen u McLaren-Mercedesu. Iako je bilo gotovo sigurno kako će drugo mjesto pripasti Juanu-Pablu Montoyi, te da će McLaren slaviti 1. i 2. osvojeno mjesto, samo tri kruga prije kraja Tiago Monteiro se zabio u stražnji kraj Kolumbijčeva bolida. Montoya je uspio zadržati drugu poziciju samo jedan krug, nakon čega je proklizao zbog oštećenja na bolidu i tako omogućio da ga Fernando Alonso prestigne.
Srećom za Juana-Pabla, četvrtoplasirani Fisichella je bio toliko daleko da je na kraju ipak zauzeo najnižu stepenicu postolja.

Na drugoj V.N. Turske, održanoj godinu dana kasnije, pobjedu je odnio Felipe Massa ispred Fernanda Alonsa i momčadskog kolege Michaela Schumachera. Massi je ovo bila prva pobjeda u F1 karijeri, koju je osvojio samo dan nakon prvog plasmana na pole poziciji.
2007. godine, baš kao godinu dana ranije, Felipe Massa je ponovno završio na najvišoj stepenici podija. Brazilac je ovoga puta bio završio ispred momčadskog kolege Kimija Raikkonena, te Fernanda Alonsa.


PRIJAŠNJI POBJEDNICI:

2007: F. Massa (Ferrari)
2006: F. Massa (Ferrari)
2005: K. Raikkonen (McLaren)
f1 hr

[rio775]

             TREĆA POBJEDA U TURSKOJ ZA MASSU

Felipe Massa danas je osvojio svoju treću pobjedu na turskom Istanbul Parku.

Iako je Lewis Hamilton pokazao nevjerojatnu brzinu sredinom utrke, prva mjesto promaklo mu je za 3.7 sekundi. McLarenov vozač ciljem je prošao samo četiri desetinke ispred aktualnog svjetskog prvaka, Kimija Raikkonena.

BMW Sauber se na V.N. Turske dokazao kao treća najbrža momčad. Robert Kubica i Nick Heidfeld završili su na četvrtom i petom mjestu ispred Fernanda Alonsa, Marka Webbera i Nice Rosberga, kojemu je pripao posljednji bod.

Veoma uzbudljivi turski Grand Prix, koji nam je pružao napete i zanimljive dvoboje, nije završilo samo troje vozača. Već u prvom zavoju sudarili su se Giancarlo Fisichella i Kazuki Nakajima. Zbog velike štete na bolidima, obojica su odmah ispali iz utrke.
U 33. krugu, Sebastien Bourdais je izgubio kontrolu nad Toro Rossovim bolidom i završio u pješčanoj zamci, iz koje se nije uspio izvući.



Iduća utrka na rasporedu je V.N. Monaka, koja će se održati za dva tjedna u Monte Carlu.           f1 hr.com

[rio775]

V.N. MONAKA - Monte Carlo
(25. svibnja 2008. - 14:00 sati)

PRVA UTRKA: 21. svibnja 1950.
DUŽINA KRUGA: 3 340 metara
UKUPNO KRUGOVA: 78 (260.520 km)
NAJBRŽI KRUG: M. Schumacher - 1:14:439 (2004, Ferrari)
POSTOLJE 2007: 1. F. Alonso - 2. L. Hamilton - 3. F. Massa

PRIJAŠNJI POBJEDNICI:

2007: F. Alonso (McLaren)
2006: F. Alonso (Renault)
2005: K. Raikkonen (McLaren)
2004: J. Trulli (Renault)
2003: J.P. Montoya (Williams)
2002: D. Coulthard (McLaren)
2001: M. Schumacher (Ferrari)
2000: D. Coulthard (McLaren)
1999: M. Schumacher (Ferrari)
2004: J. Trulli (Renault)
1997: M. Schumacher (Ferrari)
1996: O. Panis (Ligier)
1995: M. Schumacher (Benetton)
1994: M. Schumacher (Benetton)
1993: A. Senna (McLaren)
1992: A. Senna (McLaren)
1991: A. Senna (McLaren)
1990: A. Senna (McLaren)
1989: A. Senna (McLaren)
1988: A. Prost (McLaren)          f1 hr

[rio775]

Dva Ferrarija ispred dva McLarena
 
Felipe Massa stigao je do svog 12. pole positiona u karijeri postavivši najbrži krug na kvalifikacijama na ulicama Monte Carla.
 
 
Odmah do Masse sutrašnju će utrku startati njegov momčadski kolega, Kimi Raikkonen, dok je red iza crvenih rezervirao McLarenov dvojac, Lewis Hamilton i Heikki Kovalainen. Peti startni red popunili su Robert Kubica i Nico Rosberg.

Fernando Alonso uspio se izboriti za sedmu poziciju ispred Jarna Trullija, Marka Webbera i Davida Coultharda koji zbog nesreće u drugoj kvalifikacijskoj rundi nije postavio kvalifikacijsko vrijeme.

U drugoj kvalifikacijskog rundi ispali su Timo Glock, Jenson Button, Nick Heidfeld, Kazuki Nakajima i Rubens Barrichello.

Na samom završetku runde, Coulthard je doživio veliko izlijetanje na samom izlazu iz tunela. Sudeći prema usporenim snimkama, vrlo je vjerojatno kako se radi o mehaničkom problemu, a ne o vozačkoj pogrešci. Unatoč ozbiljnim oštećenjima na bolidu, Škot, na sreću, nije zadobio nikakve ozljede.

U prvoj, prilično monotonoj kvalifikacijskoj rundi, ispali su Sebastien Bourdais, Nelson Piquet, Sebastian Vettel, koji sutrašnju utrku starta posljednji zbog kazne za promjenu mjenjača, te Force Indijin dvojac, Adrian Sutil i Giancarlo Fisichella.

[rio775]

HAMILTON UGRABIO POBJEDU U MONTE CARLU

Pobjednikom nevjerojatne, adrenalinom nabijene V.N. Monaka postao je Lewis Hamilton za volanom McLaren-Mercedesa.

Drugo mjesto pripalo je Robertu Kubici koji je kombinacijom sjajne vožnje i taktike završio ispred Felipea Masse, koji je utrku startao s pole positiona.

Četvrto mjesto pripalo je Marku Webberu ispred Sebastiana Vettela, Rubensa Barrichella i Kazukija Nakajime. Iako se kvalificirao na četvrto mjesto, Heikki Kovalainen je zbog problema prije kruga zagrijavanja utrku startao iz boksa. Usprkos neočekivanom problemu, Finac se sjajnom vožnjom probio do osmog mjesta i osvojio posljednji bod.

Kiša, tijesne ulice Monte Carla i 20 borbenih vozača na stazi još jednom su se pokazali pravom kombinacijom za kaotičnu utrku prepunu sudara i neizvjesnih borbi. Tijekom dvosatne jurnjave u centru male sredozemne kneževine odustalo je šest vozača.
U osmom krugu utrke, u zavoju Massenet, gotovo istovremeno su izletili David Coulthard i Sebastien Bourdais. Zbog ovog incidenta izašao je sigurnosni automobil, koji se na stazi zadržao dva kruga.

U 40. krugu, utrku je napustio Giancarlo Fisichella zbog nekakvog mehaničkog problema, dok je devet krugova kasnije, izlijetanjem u zavoju Sainte Devote, svoju utrku završio Nelson Piquet.

Drugi izlazak sigurnosnog automobila dogodio se u 62. krugu kada je Nico Rosberg doživio spektakularno izlijetanje u kompleksu Piscine. Williamsov vozač je prevelikom brzinom ušao u šikanu, preletio preko pasica i dvaput udario u sigurnosnu ogradu.

Posljednji vozač koji je odustao bio je Adrian Sutil. Nijemac se herojskom vožnjom u Force Indijinom bolidu probio do impresivnog četvrtog mjesta, koje je bio spreman braniti u preostalih deset minuta utrke, no petoplasirani Kimi Raikkonen je u 68. krugu izgubio kontrolu nad svojim Ferrarijem na izlasku iz tunela i udario u stražnji kraj njegovog bolida. Finac je u sudaru oštetio prednjih spoiler i nakon kratkog odlaska u boks uspio nastaviti utrku, no oštećenje na Sutilovom bolidu značilo je kraj njegove najbolje utrke ove sezone.

Iduća stanica Formule 1 nalazi se u Kanadi, gdje će se 8. lipnja u 19:00 sati na stazi Gilles Villeneuve održati sedma utrka sezone 2008.f1 hr

[rio775]

V.N. KANADE - Gilles Villeneuve
(8. lipnja 2008. - 19:00 sati)

PRVA UTRKA: 8. listopada 1978.
DUŽINA KRUGA: 4 361 metara
UKUPNO KRUGOVA: 70 (305.270 km)
NAJBRŽI KRUG: R. Barrichello - 1:13:622 (2004, Ferrari)
POSTOLJE 2007: 1. L. Hamilton - 2. N. Heidfeld - 3. A. Wurz

POVIJEST:
Velika nagrada Kanade je premještena u Montreal 1978. godine pošto je staza Mosport Park smatrana starom i previše opasnom. Stara staza izgrađena je 1967. godine oko mjesta gdje se održavala izložba Expo '67 i predstavljala je kombinaciju staze izgrađene za utrke i jednog dijela koji se je vozio po ulicama. Downtown Montreal, nova staza, izgrađena je nedaleko od te stare staze.

Dovoljan je samo jedan pogled na samu stazu da bi se o njoj stekao dojam. Ovo je iznimno teška staza i zahtjeva potpunu pripremljenost kako bolida tako i vozača. Prva šikana zna iznenaditi i najbolje vozače svojom težinom, a tu je i zavojiti dio koji vodi do vrlo oštrog Senninog zavoja iza kojeg dolazi lijevo-desni "S" zavoj.

Prva utrka na ovoj stazi donijela je lokalnom junaku Gillesu Villeneuveu prvu pobjedu. 1982. godine staza je preimenovana po njemu da bi se očuvalo sjećanje na njega. Iste godine dogodio se jedan tragični događaj u kojemu je smrtno nastradao jedan vozač. Bilo je to u prvom krugu kada je Riccardo Paletti naletio na zaustavljen i ugašen Ferrarijev bolid koji je vozio Didier Pironi. Sudar je bio stravičan te je u njemu život izgubio Paletti.

Međutim najčudniji završetak utrke koji se još pamti u Montrealu je bio kada je Nigel Mansell počeo prerano slaviti svoju pobjedu te mu se ugasio i stao Williamsov bolid. Iznenađeni Nelson Piquet koji je do tog trenutka bio drugi sa lakoćom je ostvario pobjedu i to svoju posljednju vozeći Benettonov bolid.

Michael Schumacher je vozio do pobjede u sezoni 1997. na toj stazi nakon skraćenja utrke zbog toga jer je Olivier Panis u izlijetanju u potpunosti uništio svoj bolid te je u nesreći slomio nogu. Godinu dana poslije 1998. održana je utrka koju su mnogi poslije nazvali derbi uništenja, a koji je počeo odmah u prvom krugu. Crvena zastava je odmah istaknuta nakon što je Jordanov bolid koji je vozio Ralf Schumacher stao odmah u startu te je tako izazvao pomutnju među vozačima.

Kada su vozači došli do prve šikane Benettonov bolid Alexandra Wurza je prešao preko travnate površine, udario u bolid Jeana Alesia preletio ga te se dva puta okrenuo. Ta je nezgoda izbacila u startu četiri bolida, Trullijev, Alesijev, Herbertov i naravno Wurzov.
1999. godine tri su svjetska prvaka izgubila kontrolu nad svojim bolidima u zadnjem zavoju. Damon Hill u svojoj zadnjoj utrci u Kanadi prije napuštanja Formule 1, Jacques Villeneuve vozeći BAR-ov bolid i Ferrarijev vozač Michael Schumacher.
Mika Hakkinen je pobijedio u toj utrci.

Međutim u sezoni 2000. Michael Schumacher vrlo sigurno odvodi oba Ferrarija do dvostruke pobijede. Giancarlo Fisichella se morao zadovoljiti sa najnižom stepenicom na pobjedničkom postolju.

2001. je u drugoj polovici utrke započela padati kiša. I dok su svi vozači bili prisiljeni otići dva puta u boks, Giancarlo Fisichella je sa prvim ali ujedno i zadnjim ulaskom stavio kišne gume. Upravo ova briljantna strategija mu je osigurala mjesto na podiju. No unatoč tome, pobjednik utrke je bio Ralf Schumacher dok je pobjeda u iduće dvije godine pripadala njegovom bratu, Michaelu.

2004. pobjednik je ponovo bio Michael Schumacher koji je postavio novi rekord postavši jedini vozač u povijesti Formule 1 koji je pobijedio na jednoj Velikoj Nagradi čak sedam puta. Drugi je završio njegov mlađi brat, Ralf Schumacher, dok je najniža stepenica postolja pripala Rubensu Barrichellu. Nakon utrke vozači Williamsa i Toyote bili su diskvalificirani zbog prevelikih hladnjaka za kočnice.
Zbog ove tehničke pogreške, Ferrarijevi vozači proslavili su petu dvostruku pobjedu sezone, a Jenson Button je zabilježio još jedno treće mjesto u nizu.

Iduće godine pobjedu je slavio Kimi Raikkonen ispred Ferrarijevih vozača, Michaela Schumachera i Rubensa Barrichella koji je stigao do trećeg mjesta nakon što je utrku startao iz boksa zbog problema s mjenjačem.
Pobjednik utrke mogao je biti Juan-Pablo Montoya u McLarenu, no bilo kakve šanse za slavlje propale su nakon što je dobio crnu zastavu zbog izlaska iz boksa u trenutku kada je na semaforu bilo upaljeno crveno svijetlo. U trenutku kada je primio kaznu, Kolumbijac se nalazio na drugoj poziciji.

Nakon što je 2005. odustao zbog vlastite pogreške, Fernando Alonso se 2006. vratio po pobjedu u Kanadu. Uz Španjolca, na podij su se plasirali Michael Schumacher i Kimi Raikkonen. Finac je imao gotovo zajamčeno drugo mjesto, no zbog prljave staze, Kimi je napravio pogrešku u predzadnjem krugu utrke dopustivši tako Schumacheru da zauzme srednju stepenicu na pobjedničkom postolju.

2007. godine, Lewis Hamilton je na kanadskoj stazi stigao do svoje prve pobjede u F1 karijeri. Britancu su se na pobjedničkom postolju pridružili Nick Heidfeld i Alex Wurz. Osim po Hamiltonovoj prvoj pobjedi, ova V.N. Kanade ostat će zapamčena i po teškoj nesreći Roberta Kubice u BMW Sauberu koji se izvukao tek s lakšim potresom mozga i uganutim gležnjem.


PRIJAŠNJI POBJEDNICI:

2007: L. Hamilton (McLaren)
2006: F. Alonso (Renault)
2005: K. Raikkonen (McLaren)
2004: M. Schumacher (Ferrari)
2003: M. Schumacher (Ferrari)
2002: M. Schumacher (Ferrari)
2001: R. Schumacher (Williams)
2000: M. Schumacher (Ferrari)
1999: M. Hakkinen (McLaren)
1998: M. Schumacher (Ferrari)
1997: M. Schumacher (Ferrari)
1996: D. Hill (Williams)
1995: J. Alesi (Ferrari)
1994: M. Schumacher (Benetton)
1993: A. Prost (Williams)
1992: G. Berger (McLaren)
1991: N. Piquet (Benetton)
1990: A. Senna (McLaren)
1989: T. Boutsen (Williams)
1988: A. Senna (McLaren)

f1 hr

[rio775]

[MM-830]

                                                                                               V.N. FRANCUSKE - Magny-Cours
(22. lipnja 2008. - 14:00 sati)
                                                                                                                                         
PRVA UTRKA: 7. srpnja 1991.
DUŽINA KRUGA: 4 411 metara
UKUPNO KRUGOVA: 70 (308.586 km)
NAJBRŽI KRUG: M. Schumacher - 1:15:377 (2004, Ferrari)
POSTOLJE 2007: 1. K. Raikkonen - 2. F. Massa - 3. L. Hamilton

POVIJEST:
Smještena u centralnom djelu Francuske, staza Magny-Cours je jedna od najravnijih staza od svih staza u kalendaru natjecanja Formule 1. Sa vrhunski izgrađenim boksovima i popratnim sadržajima, čak se i sami organizatori utrke vole hvaliti. Sama staza je puna sporih i vrlo oštrih zavoja što i nije nešto posebno za gledatelje željne uzbuđenja.

Prva VN održana na stazi bila je 1991. godine u kojoj je pobijedio Nigel Mansell u Williamsovom bolidu nakon duge borbe sa Ferrarijevim bolidom kojega je vozio Alain Prost. Također je bio pobjednikom utrke i slijedeće sezone 1992. godine, u utrci koju su obilježile promijenjive vremenske prilike, dok je 1993. godine pobjednik bio Alain Prost u Williamsu postigavši tako za Williams tri uzastopne pobjede na toj stazi.
Nigel Mansell se nakratko vratio u Formulu 1 1994. godine ali nije uspio završiti utrku. Pobjedu je odnio Michael Schumacher koji je uspjeh iz 1994. ponovio i 1995. godine. Međutim to mu nije pošlo za rukom 1996. godine kada je pobjednik bio Damon Hill nakon što je Ferrarijev motor eksplodirao ostavljajući Michaela van staze.

1997. godine pobjednik je bio Michael Schumacher u Ferrariju dok je drugu poziciju zauzeo njegov sunarodnjak Heinz-Harald Frentzen. Godinu dana kasnije Ferrari bilježi svoju prvu dvostruku pobjedu u osam godina, sa Michaelom na prvom mjestu te njegovim timskim kolegom Eddiem Irvineom na drugom mjestu.

Jordanov vozač Heinz-Harald Frentzen je bio pobjednik u utrci 1999. godine. Bila je to jedna od najboljih utrka na stazi u Francuskoj. Tijekom utrke vremenske prilike su se mijenjale konstantno ali to nije spriječilo Nijemca da osvoji prvu poziciju. Zanimljivo je to što Frentzen nije bio ni svjestan da je pobjedu osvojio sa slomljenom čašicom koljena koju je ozlijedio u utrci za VN Kanade samo dva tjedna prije.
McLarenov vozač David Coulthard najbolje se snašao na stazi 2000. godine kada osvaja prvu poziciju dok su za njim kroz ciljnu ravninu prošli njegov timski kolega Mika Hakkinen i Ferrarijev vozač Rubens Barrichello.

Iduće dvije godine su bile obilježene dominacijom Michaela Schumachera, no 2003. godine, pobjednik je bio njegov mlađi brat, Ralf. Uz mlađeg Schumachera se na postolje plasirao njegov momčadski kolega, Juan-Pablo Montoya koji je omogućio Williamsu dvostruko slavlje.

2004. je pobjednik ponovo bio Michael Schumacher, dok je drugi bio Fernando Alonso. Treće mjesto je gotovo sigurno pripalo Jarnu Trulliju, no jedna sekunda gubitka koncentracije je pružala priliku Rubensu Barrichellu da ga u posljednjem zavoju pred samim ciljem prestigne.

Godinu dana kasnije pobjedu u Francuskoj slavio je Fernando Alonso. Drugo mjesto pripalo je Kimiju Raikkonenu koji je uz sjajno osmišljenu taktiku taktiku svoj McLaren doveo sa 13. na 2. mjesto.
Najniža stepenica pobjedničkog postolja pripala je Michaelu Schumacheru u Ferrariju.
2006. godine pobjedu je odnio Michael Schumacher ipred Fernanda Alonsa u Renault i svojeg momčadskog kolege Felipea Masse. Ovom pobjedom Michael je postavio još jedan rekord i tako postao jedini vozač u povijesti Formule 1 koji je čak osam puta pobjeđivao na jednoj stazi.

Godinu dana kasnije, Ferrari je ponovno slavio na Magny-Coursu, no ovoga puta zahvaljujući Kimiju Raikkonenu, koji je ciljem prošao ispred momčadskog kolege Felipea Masse i Lewisa Hamiltona.


PRIJAŠNJI POBJEDNICI:


2007: K. Raikkonen (Ferrari)
2006: M. Schumacher (Ferrari)
2005: F. Alonso (Renault)
2004: M. Schumacher (Ferrari)
2003: R. Schumacher (Williams)
2002: M. Schumacher (Ferrari)
2001: M. Schumacher (Ferrari)
2000: D. Coulthard (McLaren)
1999: H-H. Frentzen (Jordan)
1998: M. Schumacher (Ferrari)
1997: M. Schumacher (Ferrari)
1996: D. Hill (Williams)
1995: M. Schumacher (Benetton)
1994: M. Schumacher (Benetton)
1993: A. Prost (Williams)
1992: N. Mansell (Williams)
1991: N. Mansell (Williams)
1990: A. Prost (Ferrari)
1989: A. Prost (McLaren)
1988: A. Prost (McLaren)                                                                                                          

[MM-830]

                                 SILVERSTONE: MASSA NAJBRŽI NA PRVOM DANU

Nakon pobjede na V.N. Francuske, Felipe Massa je završio na vrhu poretka na prvom danu testiranja u Velikoj Britaniji na Silverstoneu.

Na drugo mjesto, tri desetinke iza Brazilca, smjestio se Heikki Kovalainen, kojega prate Robert Kubica i Toyotin test vozač, Kamui Kobayashi.
Nico Rosberg postavio je peto najbrže vrijeme i plasirao se ispred Marka Webbera i Nelsona Piqueta.

Osmo najbrže vrijeme postavio je Jenson Button, nakon kojega slijedi test vozač Force Indije, Vitantonio Liuzzi, i Sebastian Vettel, koji je tijekom dana uspio odvesti tek 10 krugova zbog problema sa sustavom goriva u STR3 bolidu.

Tijekom testiranja bila su tek dva prekida. Jedan je izazvao Kobayashi, nakon što mu se Toyotin motor pokvario u zavoju Becketts, dok je drugi, pola sata prije kraja, izazvao Massa zbog mehaničkog problema koji je pogodio Ferrarijev bolid.


1. F. Massa - Ferrari - 1:20.188 - 71 krug
2. H. Kovalainen - McLaren-Mercedes - 1:20.477 - 90 krugova
3. R. Kubica - BMW Sauber - 1:20.995 - 82 kruga
4. K. Kobayashi - Toyota - 1:21.335 - 82 kruga
5. N. Rosberg - Williams-Toyota - 1:21.410 - 88 krugova
6. M. Webber - Red Bull-Renault - 1:21.656 - 94 kruga
7. N. Piquet - Renault - 1:21.797 - 68 krugova
8. J. Button - Honda - 1:22.081 - 90 krugova
9. V. Liuzzi - Force India-Ferrari - 1:22.250 - 108 krugova
10. S. Vettel - STR-Ferrari - 1:23.853 - 10 krugova                                                                                                                                                                                                                                                   STAZA U IMOLI DOBILA OCJENU "1T"

Stazi Enzo e Dino Ferrari, na kojoj se 2006. godine održala posljednja V.N. San Marina, FIA je dodijelila "1T" ocjenu.

Prethodnih godinu dana staza se temeljito preuređuje, a dobivanje ove ocjene znači da je zadovoljila standarde za organiziranje službenih F1 testiranja. Za organiziranje F1 utrke, staza treba dobiti prestižnu ocjenu "1".

Stjecanje potonje ocjene možda neće biti toliko lako jer, sudeći prema izjavama Ferrarijevog test vozača Andree Bertolinija, koji je testirao novi Ferrarijev dizajn A1GP bolida na stazi u Imoli, ulaz u pitlane je preopasan. Usto, nekoliko pješčanih zamki je također "palo na ispitu", te će morati biti poboljšane.

[MM-830]

                                                               V.N. VELIKE BRITANIJE - Silverstone
(6. srpnja 2008. - 14:00 sati)
   
PRVA UTRKA: 13. svibnja 1950.
DUŽINA KRUGA: 5 141 metara
UKUPNO KRUGOVA: 60 (308.355 km)
NAJBRŽI KRUG: M. Schumacher - 1:18:739 (2004, Ferrari)
POSTOLJE 2007: 1. K. Raikkonen - 2. F. Alonso - 3. L. Hamilton
POVIJEST:
Prva V.N. Velike Britanije održana je na ovoj stazi 1948. godine i trebala je to biti samo jedna utrka pošto je staza bila improvizirana tj. u originalu ona je bila aerodrom. Giuseppe Farina pobijedio je u prvoj utrci za Svjetsko prvenstvo 1950. godine vozeći Alfa Romeo.
1973. godine Jody Scheckter se je okrenuo u zavoju Woodcote izazivajući višestruki sudar. Woodcote zavoj je desni zavoj prije startno-ciljne ravnine. Nakon te nesreće Woodcote zavoj je doživio jednu izmjenu 1975. godine kada mu je dodana šikana. Bila je to i prva izmjena nakon dvadeset i pet godina korištenja staze. Silverstone je staza na kojoj je 1979. godine Clay Regazzoni po prvi put pobijedio za Williams.

1987. godine kompleks mijenja šikanu u Woodcote zavoju i te godine Nigel Mansell pobjeđuje svog timskog kolegu Nelsona Piqueta u jednoj od najboljih utrka koje su vožene na toj stazi. Staza je ponovno modificirana 1991. godine ali to nije bilo dugog vijeka jer staza nove izmjene ponovno doživljava već 1994. godine.

Britanski navijači su bili van sebe od veselja kada je Damon Hill pobijedio na stazi 1994. godine. Johnny Herbert je pobijedio godinu dana poslije vozeći Benetton. Jacques Villeneuve je bio dva puta za redom uspješan na stazi Silverstone i to 1996. i 1997. godine kada je obje pobjede osvojio vozeći domaći Williamsov bolid. 1998. godine ostvarena je jedna od najkontroverznijih pobjeda uopće, kada je Michael Schumacher osvojio pobjedu za Ferrari praktički u boksu u pod prilično neobičnim okolnostima.

1999. godine Michael Schumacher doživljava udes na stazi već u prvom krugu, u kojemu na nesreću lomi nogu ali ga ta ozljeda ostavlja van natjecanja sve do posljednje utrke u toj sezoni. Naravno mnogi su od njegovih obožavatelja i navijača rekli da ga je ta nesreća koštala naslova svjetskog prvaka za 1999. godinu. Iako se u sezoni 2000.-toj vratio na stazu odlučan da zaboravi prošlost i nezgodu koju je doživio na stazi, ne uspijeva pobijediti. Pobjedu odnosi David Coulthard ispred svog timskog kolege Mike Hakkinena dok se Michael morao zadovoljiti plasmanom na treću najnižu stepenicu pobjedničkog postolja.

Unatoč strahovima da će se izbaciti sa kalendara Formule 1, Silverstone je opstao i u 2001. godini. Te sezone je pobjednik bio Mika Hakkinen, no Michael Schumacher se pobjede ponovo domogao 2002.

Iduće je godine za vrijeme utrke na stazu izletio jedan prosvjednik u kiltu, noseći brojne poruke na sebi. Prosvjednik se zvao Cornelius Horan a upadanje na sportske priredbe mu nije bilo strano jer je u prošlosti mnogo puta bio remetio kriket i ragbi utakmice. Zbog upada na jedan od najbržih dijelova staze, gdje bolidi idu preko 200 km/h, Britanac je dobio kaznu od dva mjeseca zatvora.
Utrka je nakratko bila prekinuta te je izlazak sigurnosnog automobila omogućio Rubensu Barrichellu da se sa začelja probije do najviše stepenice postolja. Preostala dva mjesta na postolju su zauzeli Juan-Pablo Montoya i Kimi Raikkonen.

2004. se za pobjedu vodila velika borba između Kimija Raikkonena i Michaela Schumachera. Bitku je izgubio Raikkonen nakon što je mnogo vremena izgubio na pretjecanju zaostalih bolida. Na kraju je Schuamcher pobijedio sa 2 sekunde prednosti u odnosu na Kimija i 3 sekunde prednosti u odnosu na trećeplasiranog Rubensa.

U 2005. pobjedu na engleskoj stazi slavio je Juan-Pablo Montoya ispred Fernanda Alonsa u Renaultu i momčadskog kolege Kimija Raikkonena. Kolumbijac je na ovoj stazi ostvario svoju prvu pobjedu za McLaren otkako se pridružio momčadi početkom sezone.
Pobjedu na britanskoj stazi 2006. godine slavio je Fernando Alonso. Španjolac od samog početka pa do kraja utrke nije izgubio vodstvo, da bi na kraju kroz cilj prošao sa 14 sekundi prednosti u odnosu na drugoplasiranog Michaela Schumachera, odnosno 18.6 sekundi prednosti u odnosu na trećeplasiranog Kimija Raikkonena.

Iduće godine, Ferrari je s Kimijem Raikkonenom odnio pobjedu McLarenovim vozačima - Fernandu Alonso i Lewisu Hamiltonu.


PRIJAŠNJI POBJEDNICI:

2007: K. Raikkonen (Ferrari)
2006: F. Alonso (Renault)
2005: M. Schumacher (Ferrari)
2004: M. Schumacher (Ferrari)
2003: R. Barrichello (Ferrari)
2002: M. Schumacher (Ferrari)
2001: M. Hakkinen (McLaren)
2000: D. Coulthard (McLaren)
1999: D. Coulthard (McLaren)
1998: M. Schumacher (Ferrari)
1997: J. Villeneuve (Williams)
1996: J. Villeneuve (Williams)
1995: J. Herbert (Benetton)
1994: D. Hill (Williams)
1993: A. Prost (Williams)
1992: N. Mansell (Williams)
1991: N. Mansell (Williams)
1990: A. Prost (Ferrari)
1989: A. Prost (McLaren)
1988: A. Senna (McLaren)




                   

[rio775]

V.N. MAĐARSKE - Hungaroring
(3. kolovoza 2008. - 14:00 sati)

PRVA UTRKA: 10. kolovoza 1986.
DUŽINA KRUGA: 4 381 metara
UKUPNO KRUGOVA: 70 (306.663 km)
NAJBRŽI KRUG: M. Schumacher - 1:19:071 (2004, Ferrari)
POSTOLJE 2007: 1. L. Hamilton - 2. K. Raikkonen - 3. N. Heidfeld

POVIJEST:Staza Hungaroring smještena je dvadesetak kilometara sjeveroistočno od Budimpešte.
Sama staza izgrađena je u prirodnom amfiteatru jer se nakon same startno-ciljne ravnine spušta u dolinu u kojoj se prostire i gdje zavija da bi zatvorila krug idući suprotnom stranom tog zamišljenog amfiteatra.Prestizanje je praktički nemoguće izvesti jer je staza uska sa mnogo sporih zavoja.

Nelson Piquet je bio pobjednik prve utrke održane na stazi 1986. godine. Bila je to teško osvojena pobjeda jer je vodio blisku borbu sa svojim glavnim rivalom Ayrtonom Sennom. Također je bio pobjednikom slijedeće godine jer je tadašnji glavni protivnik Nigel Mansell morao odustati samo šest krugova prije kraja utrke jer mu je otpala matica sa vijka jednog kotača. Damon Hilll bio je pobjednikom 1993. godine dok je 1994. godine pobjednik bio Michael Schumacher koji je tada vozio Benettonov bolid. Bila je to prva Benettonova pobjeda na stazi Hungaroring.

Damon Hill ponovno pobjeđuje 1995. godine dok 1996. godine prolazi drugi kroz cilj iza svoga timskog kolege Jacquesa Villeneuvea. 1997. godine Damon Hill je skoro postigao nemoguće. Vozeći svoj slabi ali pripremljeni Arrowsov bolid bio je u vodstvu do zadnjeg kruga kada je morao usporiti zbog problema sa rasplinjačem te prepustiti pobjedu svome bivšem timskom kolegi Jacquesu Villenuevu koji je tada vozio Willimasov bolid.

1998. godine pobjednik je bio Ferrarijev vozač Michael Schumacher dok je slijedeće dvije sezone 1999. i 2000. pobjedu dva puta za redom ostvario McLarenov vozač Mika Hakkinen. Sama staza nije omiljena među vozačima, neki kažu da je dosadna, no ona se ipak uspjela održati u kalendaru natjecanja Formule 1.

2001. pobjednik je bio Michael Schumacher kojem je to pošlo prvi put za rukom nakon 1998. godine.
Godinu dana kasnije Ferrari ponovo slavi pobjedi u Mađarskoj, no ovoga puta sa Rubensom Barrichellom.

2003. Fernando Alonso je svima priredio ugodno iznenađenje. Temperamentni Španjolac je ostvario svoju prvu pobjedu u karijeri kojoj je upisan u povijest kao najmlađi vozač Formule 1 koji je ikada osvojio V.N. u tom sportu.

2004. Schumacher i Barrichello osvajaju još jednu dvostruku pobjedu u nizu i tako već na 13. utrci osiguravaju Ferrarijev 14. naslov konstruktora. Prošlogodišnji pobjednik ove utrke, Fernando Alonso, utrku završava na trećem mjestu.
Godinu dana kasnije pobjedu na prašnjavom Hungaroringu slavi Kimi Raikkonen. Finac je kroz cilj prošlao 35.5 sekundi prije drugoplasiranog Michaela Schumachera kojeg je do zadnjeg zavoja pritiskao brat Ralf.

2006. godine na Hungaroringu je Jenson Button stigao do svoje prve F1 pobjede nakon 113 nastupa. Drugo mjesto pripalo je Pedru de la Rosi, dok je treći završio Nick Heidfeld, koji je za momčad BMW Sauber osvojio prvi plasman na podiju u njihovoj prvoj sezoni.
Iduće godine, pobjeda je pripala Lewisu Hamiltonu koji je ciljem prošao ispred Kimija Raikkonena, te Nicka Heidfelda koji je, kao i godinu dana ranije, završio na trećem mjestu.


PRIJAŠNJI POBJEDNICI:
2007: L. Hamilton (McLaren)
2006: J. Button (Honda)
2005: K. Raikkonen (McLaren)
2004: M. Schumacher (Ferrari)
2003: F. Alonso (Renault)
2002: R. Barrichello (Ferrari)
2001: M. Schumacher (Ferrari)
2000: M. Hakkinen (McLaren)
1999: M. Hakkinen (McLaren)
1998: M. Schumacher (Ferrari)
1997: J. Villeneuve (Williams)
1996: J. Villeneuve (Williams)
1995: D. Hill (Williams)
1994: M. Schumacher (Benetton)
1993: D. Hill (Williams)
1992: A. Senna (McLaren)
1991: A. Senna (McLaren)
1990: T. Boutsen (Williams)
1989: N. Mansell (Ferrari)
1988: A. Senna (McLaren)

f1 hr

[MM-830]

                                               V.N. EUROPE - Valencia
                                          (24. kolovoza 2008. - 14:00 sati)







                                   
                                           






PRVA UTRKA: 24. kolovoza 2008.
DUŽINA KRUGA: 5 440 metara
UKUPNO KRUGOVA: 57

POVIJEST:

Valencija, egzotično turističko odredište na istoku Španjolske, uvrštena je u kalendar utrka Formule 1 sezone 2008. Prva utrka na ulicama ovoga grada zakazana je za 24. kolovoza ove godine.

Unatoč tome što Valencija nije jedina ulična utrka u Formuli 1, prolazak preko Valencijskog kanala, te dijelovi staze gdje će bolidi juriti brzinom od čak 300 km/h ovu će utrku zasigurno učiniti zanimljivom, kako za vozače, tako i za gledatelje.