Germinal - Emil Zola

25.05.2010. @ 11:44

Germinal je roman koji je napisao francuski pisac Emile Zola, rođen u francuskoj i školovan kao činovnik, radi neko vrijeme kao novinar. U kasnijem životu se povlači i piše svoja književna djela. U svojem radu približava se Balzacovom realizmu i svoja djela temelji na istraživanju i čistoj objektivnosti. Zolina filozofija književnosti svodila se na jasan princip, po njemu, umjetničko djelo je kutak stvarnosti viđen očima jednog temperamenta. Zola je sve svoje likove detaljno razradio gotovo do znanstvene razine, premda su tadašnja uvjerenja o nasljednosti bila uglavnom pogrešna. Njegova djela izazvala su svojevremeno velike polemike i napade, kritika je bila da su njegova djela nemoralna te da nema ukusa. Ono što je sigurno za Zolina djela, jest njegova sklonost prema ljudima radničke klase koja je u to vrijeme bila iznimno podcijenjena.
Germinal je roman čija se radnja odvija unutar radničke klase mjesta Montsou, rudara, koji žive u teškim uvjetima, radeći najteže poslove za malo novca. Tipičan je opis jedne male sredine u kojoj se opisuje jad i izrabljivanje. Sama tema romana je pobuna rudara koji kopaju kameno ulje i opisuje obitelj Mae koji već stoljećima rade u rudnicima i otupeli su na sve mogućnosti pogibelji koja ide sa radom u rudniku. U rudnicima su čak radila i mala djeca, primjerice, Žanlen koji ima svega jedanaest godina. Uvjeti u rudnicima su teški, nakon napornog fizičkog rada, radnici dolaze kućama gladni i umorni, a novca za preživljavanje nema nikada dovoljno, čak niti uz pozajmnice. Zbog toga svega, radnici nemaju izbora jer na taj način više ne mogu živjeti i stupaju u štrajk, na nagovo mladića Etjena, koji širi ideje internacionale. Obitelj Mae, kao i mnoge druge obitelji, nakon dva mjeseca izgladnjelosti gube kćer Alziru, te se odlučuju vratiti na posao jer su na rubu smrti od gladi. Radnja se protkaje neprestanom napetošću Šavala koji je Katarinin zaručnik, koji Katarinu zlostavlja i Etjena koji nije mnogo bolji kada popije, tu Zola pokušava povući paralelu između nasilničkog ponašanja Etjenovih roditelja koji su se odali piću i samog Etjena. U jednom dijelu, Etjen, Katarina i Šaval ostaju zarobljeni u rudniku, te se njih dvojica sukobe, a Etjen ubije Šavala. Katarina i Etjen ostvare svoju ljubav, ali ona od slabosti ubrzo umire. Zola pokazuje i ljudski karakter kada se dogode nesreće, kada Suvarin namjerno oštećuje okno i dizalicu te rudari ostaju zatočeni u rudniku, svi se skupe i rade složno kako bi spasili ljude. U tim scenama pojavljuje se i kapitalist i vlasnik rudnika, Negrel koji se za njih spušta u rudnik i radi zajedno sa radnicima da bi spasio rudare. Od izvučenih je živ ostao samo Etjen, koji je i zakuhao čitav štrajk, koji je bio neuspješan. Ljudi su izgubili živote, djeca su pomrla od gladi, a rudnik je uništen i nije u funkciji sljedećih nekoliko godina. Naspram toga, nitko nije dobio što je želio. No, ljudi su otišli raditi u druge rudnike sa znanjem i iskustvom i što je najbitnije idejom o tome kako će jednog dana biti moguće raditi bez robovanja za mizeriju.

 

 

Komentirati mogu samo ulogirani korisnici. Kaj čekaš?