Kroz pustinju i prašumu - Henryk Sienkiewicz

31.05.2010. @ 10:45

 Kroz pustinju i prašumu je roman za mlade koji je napisao poljski autor i nobelovac Henryk Sienkiewicz, koji je rođen 1846. godine. Kao plemenitaš, mogao je proputovati dobar dio tada poznatog svijeta, Europu, Afriku i Ameriku pri tome pišući putopise. Isprva piše povijesne romane. U romanu Kroz pustinju i prašumu piše o fantastičnom pustolovnom putu dvoje mladih kroz Afričke zemlje. Njegov lik nalazio se na staroj novčanici od 500 000 zlota. Kroz pustinju i prašumu, Sienkiewicz opisuje na neki način, proročanski, situaciju koja se tada zbivala u Africi, opisuje mentalitet te sredine, no isto tako roman obiluje mnogim opisima predivnog i opasnog Afričkog krajolika. Sama tema priče je bazirana na istinitom događaju u kojem je u to vrijeme otet poljski dječak kojeg nikada nisu pronašli.
Priča započinje u Egiptu, luci Port Said negdje u 19. stoljeću. Na početku romana saznaje se kako britanci hapse Fatimu, rođakinju muslimanskog propovjednika i pobunjenika, Mahdija. Četrnaestogodišnji poljski dječak Stanislav, kojeg zovu Staša i osmogodišnja djevojčica Nela žive i odrastaju u Port Saidu. Njihovi očevi su inženjeri pri izgradji Sueskog kanala. No, jednog dana, u Sudanu izbija pobuna protiv britanske vlasti koju vodi pobunjenik Mahdi. Stašu i Nelu otmu pobunjenici nadajući se da će ih moći zamijeniti za Mahdijevu rođakinju. Djecu tjeraju na dug put kroz pustinju do grada Khartouma gdje ih dovode do Mahdija. Nakon mnogo problema, pretučenog Staša koji pokušava zaštititi Nel, stižu u grad koji je razoren ratom, neimaštinom i u kojem haraju bolesti i glad. Mahdi odbija sudjelovati u bilo kakvoj otmici i ne želi s otmičarima imati veze. Svoje nezadovoljstvo otmičari iskazuju na djeci. Ubrzo nastavljaju put prema Fashodi, no na putu susreću lava koji ih napada. Arapi koji nisu znali baratati puškom, mole Staša da ustrijeli lava. On to i čini, no uz to lišava života i svoje otmičare. Oni nastavljaju put sami, nadajući se da će primjetiti neke ljude, istraživače ili vojsku. Putovanje im je puno opasnosti i avantura. Također, Staša oslobađa dvoje crne djece iz ropstva koji putuju s njima. Na brežuljku uz vodopad se djeca malo odmaraju, a Nel otkrije velikog slona zatočenog u jarku pored vodopada. Sažali se nad životinjom i hrani je dok ne smisle način kako da ga izvuku van. Nel ubrzo oboli od malarije, a Staša očajan od tuge odlučuje otići do beduinskog kampa po pomoć. No saznaje da to nije beduinski kamp i da je to kamp švicarskog istraživača, kojeg teško ranila divlja svinja. Svi njegovi pomoćnici su pomrli od bolesti spavanja. Staša se brzo sprijatelji sa švicarcem i on Staša opsrkbi sa oružjem, lijekovima i barutom. Lijekovi pomognu Nel, barutom oslobode slona i prave društvo švicarskom istraživaču sve do njegove smrti. Nakon još par avantura, uspjevaju sresti vojnike koji ih vraćaju kući. Na kraju Staša i Nel se ožene i žive sretno do kraja života.

 

Komentirati mogu samo ulogirani korisnici. Kaj čekaš?