Posljednji Stipančići Vjenceslav Novak

31.05.2010. @ 11:03

 Posljednji Stipančići roman koji je napisao hrvatski književnik Vjenceslav Novak, rođen u Senju 1859. godine. Podrijetlom po roditeljima bio je Čeh, no majka mu je bila iz Senja, također iz doseljene obitelji iz Bavarske. Tijekom godina pisao je mnoga djela radi kojih je bio iznimno cijenjen u hrvatskom realizmu, te je dobio naziv hrvatskog Balzaca. Također je imao brojnu obitelj i krpao je kraj s krajem, te je bolovao od tuberkuloze. U svojim pripovijetkama pokazuje razne društvene slojeve hrvata te se poigrava sa psihologijom života, ljubavi i odnosa u obitelji.
U romanu Posljednji Stipančići, autor navodi problematiku surove aristokracije koja zbog nadolazećih društvenih promjena propada, također se oslikavaju razni slojevi društva i pokušava se prikazati način funkcioniranja ljudskog duha. Sve to temelji se na radnji o propadanju obitelji Stipančić, senjskih patricija koji su uspjeli propasti kroz dva naraštaja. Prikazuje se i polarnost spolova, u kojima se prednost daje jednoj strani, a potpuno se zanemaruje druga strana. Glava obitelji, Ante, je privlačan, ali sebičan i hladan čovjek. To je posljedica njegovog odgoja, strogog oca i rigoroznog školovanja. Ima sina i kćer, te se u odnosu s njima vidi njegov stvaran karakter. Od sina želi da bude bolji i uspješniji od njega, a kćer gotovo da niti ne primjećuje. Njemu je na pameti samo sin i obiteljski ugled. Majka je brižna i svjesna žena, ali slijepo sluša svojeg supruga niti na njega može na bilo koji naćin utjecati. Ona za muža nije ništa više od obične sluškinje, a svako ponašanje izvan tog okvira za nju bi značilo da je suprug odbaci. Ante sve svoje nade polaže u sina koji ima naslijediti posao koji propada, uzdaje se u njegovo školovanje i spas s njegove strane i koristi od školovanja u Beču. Lucija je mlada djevojka, pristojne građe i ljepote za koju se neprestano javljaju razni prosci. Sanja o malo slobode, no to je nemoguće jer je otac smatra robom. Ne poštuje njene želje niti njene interese, a utjehu nalazi samo u majčinom razumjevanju. Ono što je problematika ovog djela jest, podjeljenost na muški i ženski dio obitelji koji nije bio neobičan za to vrijeme, ali ta podjeljenost dovodi do umišljenosti Ante Stipančića koji je previše slijep u toj umišljenosti da vidi kako je njegov sin u kojeg se pouzdaje običan probisvjet koji troši obiteljski kapital na dobar provod u Beču umjesto da se školuje i doprinese obitelji. Radnja završava tragično, smrću Lucije, te osiromašenjem obitelji Stipančić, do te mjere da je Valpruga bila prisiljena do kraja svojeg života prositi kako bi preživjela.

 

Komentirati mogu samo ulogirani korisnici. Kaj čekaš?