Povratak

Piletina - 21.10.2009. @ 16:22

Kad su i leptiri složili krila,
zaspali u toploj duplji trbuha;
i sjećanje je, neumorno, popustilo stisak
...nestalo 'ko vila pred kraj proljeće.
Kao pljusak, kao oganj
kroz nabore smijeha
jurile su kočije poznate i teške
(onom cestom pored grmlja kupina)
Sve u hip.
A nisi ni znao zašto se vraćaš
teturavši tuđinom do mojih ruku
i, samo su se travke činile poznate
u prvi mah.
Teško je zaboraviti kad me podsjećaš.
Baš kad shvatiš da ti bježim,
uvijek dolutaš.
Ti ćeš opet reći da ti nitko ne treba,
a još ne znaš da li više bolim
tuđa ili ničija.
Ruke su tražile poznata mjesta
onako, kao košute siguran gaj.
Kroz tamu, kroz pokoji zvuk s gitar...
Sve osalo kroz noć je zaraslo u mrak
-znalo se da već je bio kraj.
A nisi ni znao zašto se vraćaš u
pejzaž iz okvira mog prozora
kao olovo na voćke uz put (neizbježno)
dok ne postanem nejestiva...
Zašto... kao kapi na raspukli nar,
...kao izmaštana predodžba pred san...
Teško je zaboraviti kad me podsjećaš.
Baš kad shvatiš da ti bježim,
uvijek dolutaš.
Ti ćeš opet reći da ti nitko ne treba,
a još ne znaš da li više bolim
tuđa ili ničija.

(baš smiješna sitnica od tinte, zar ne?)
A nisi ni znao zašto se vraćaš...

 

Komentirati mogu samo ulogirani korisnici. Kaj čekaš?