Stranac - Albert Camus

31.05.2010. @ 11:21

 Stranac je roman apsurda, koji je napisao francuski književnik Albert Camus, rođen 1913. godine u Mondovi. Njegov stil pisanja karakterizira ideja apsurda i ljudskog postojanja, vrlo moderan u svojim idejama i stilu, opisuje modernog čovjeka kojeg naziva degenerikom, cinikom i bludnikom. Poziva se na antiku u kojoj su ljudi imali neku dozu mjere u svemu. Camus odbija pojam egzistencijalizma, premda se upravo ta tematika prožima kroz njegova djela. Stranac je nedvojbeno njegov najpoznatiji roman, smatra se jednim od najvažnijih djela dvadesetog stoljeća francuske književnosti. Za svoja djela, Camus je dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Radnja djela odvija se u Alžiru, francuskoj koloniji u kojoj se upoznaje glavnog lika, mladog činovnika po imenu Meursault. Njegov život je običan, poput svih malih ljudi. Započinje konotacijom, “Danas je majka umrla”, tom jednostavnom rečenicom, zapravo je sažet način na koji lik prihvaća sve događaje oko sebe, s potpunom ravnodušnošću. Majka mu umire u ubožnici, a Meursault odlazi na pogreb gdje iznenađuje ljude svojom hladnošću prema čitavom događaju, opisi i razmišljanja hladni su i suzdržani, no isto tako i duboki do samog kraja romana. Nakon povratka s pogreba, na plaži upoznaje Marie, a njih dvoje ubrzo saznaju da su simpatije obostrane, odlaze u njegov stan. No, njegov susjed Raymond ulazi u sukob sa dva Arapa, a ubrzo dolazi i do tučnjave u kojoj jedan od Arapa rani Raymonda nožem. U osvetničkom raspoloženju i ranjen, Raymond uzima pištolj i želi se osvetiti Arapinu koji ga je ranio, na što Meursault od njega zahtjeva oružje kako ne bi iz svega toga proizašala veća nevolja. No, šetajući plažom, Meursault nailazi na Arapina koji smjesta poteže na njega nož, Meursault vadi pištolj i puca u Arapina koji umire. Nakon tog događaja slijedi drugi dio romana, u kojem je Meursault lišen slobode. U njemu se odvija ispitivanje i suđenje za navedena djela, a ono što iznenađuje jest reakcija glavnog lika na čitavu situaciju u kojoj se nalazi. Optužbu za ubojstvo prihvaća potpuno ravnodušno kao i sve do sada, ne pokazuje pokajanje niti želi spasiti svoj život razjašnjenjem okolnosti u kojima se dogodila čitava nesreća. Svojom pasivnošću, na optužbe da je hladan i bešćutan, te da je na dan pokopa vlastite majke završio u krevetu s ljubavnicom, a optužba ide do te mjere da čitav događaj predstavlja sudu kao urotu s Raymondom kako bi počinio ubojstvo i zbog toga Meursaulta osuđuju na smrt. Osudu Meursault prihvaća krajnje mirno, sam sebi je stranac, no ipak se jako razbjesni kada mu ispovjednik ponudi utjehu, kojem u nešto emotivnijem dijalogu iznosi da je osuđen na smrt jer nije živio u iluzijama i plakao za majkom, te da mu je svejedno što ga čeka jer je živio život kako je želio.

 

Komentirati mogu samo ulogirani korisnici. Kaj čekaš?