Adastra

Pješćani sat

Predugo sam te ostavljao samu da me čekaš noćima.
U maloj sobi postelju si grijala za nas
Iako sam još daleko
Praštala mi svaki puta.
Ti si anđeo, a ja sam nevolja koja donosi bol.
Ti si anđeo.
Zagrli me da ne osjećam bol.
Premalo je znam
Ostalo sad vremena u satu pješčanom.
Svako zrno htio sam zaustavit, a znam da ne mogu.
Uzalud se trudim kada s druge strane
Gledaju me oči hladne.
Ti si anđeo, a ja sam nevolja koja donosi bol.
Ti si anđeo.
Zagrli me da ne osjećam bol.