Boris Novković

Emily

ko nekad i sada
ja do starog grada
prošetam da na?em miris taj
i nebo pred kišu

nova djeca ljube se
na pragu je prolje?e
isti je po?etak ko zna kraj
?uj kako dišu

emily naši dani svi
tiha nježna sje?anja i sad
u njima ti si

emily o?i tražim ti
grlim teške puste vje?nosti
emily

a moja si bila ti
ti i more ljubavi
u srcu još nosim isti znak
u kojem dišu

emily..