Daleka obala

Kapetane moj

Ve? dugo je puštaš gledat niz pu?inu
i proklinjat sre?u koju more nosi,
daruju? joj puste i besane no?i,
gdje joj tuga plete svud srebro po kosi.
Kapetane moj..

A tebi je more prva ljubav bila, a ona
tek bljesak zna?ila u mraku, da bi kad se
magla ispred broda digla, ostala ko pjena
na njegovu tragu.
Kapetane moj...

I stari tako sama od broda do broda. u želji
da te zagrli, izljubi, iako dobro zna da
svakim te danom sa brazdom broda
nepovratno gubi.
Kapetane moj...

Al kad se bez želja jednom doma vratiš,
toj posljednjoj luci, što te mirno ?eka,
ni spaziti ne?eš da uz tebe nije, ona mlada
žena, ve? starica neka.
Kapetane moj...