Daleka obala

U autobusu

Vidio sam te samo jednom u zivotu
I jos sam uvijek pod dojmom tvog lika
Kojem se ne mogu bas sjetiti detalja
Al' znam da je bio slika i prilika

Necega lijepog, necega strasnog
Necega jestivog i prvoklasnog
Necega iz cega zraci toplina
Necega sto samo boginja ima.

Ja sam se nalazio u autobusu
Gledao te kroz prljava išarana stakla
Skupio sam hrabrost i jednom ti mign'o
A ti se nisi ni milimetar makla.

Zbog prljavog stakla nisi me uocila
Nego si u drugi autobus skocila
Od srama i od bijesa sam pocrvenio
A šofer je ubacio u prvu i krenuo.

Vjerujem da bih te uspio prepoznati
Jedino mozda u onoj istoj pozi
U desnoj si ruci drzala kesu
Iz koje ti je nesto kapalo po nozi

I nisi se smijala, nisi ni plakala
Nisi ni vikala, nisi ni skakala
Ako te je moj postupak zastidio
Ja to zbog prljavog stakla nisam vidio.

Ja sam jos uvijek pod dojmom tvog lika
Jer sam te vidio samo jednom u zivotu
I nisam obracao paznju na detalje
Primijetio sam samo tvoju ljepotu

Jer bila si lijepa, bila si strasna
Bila si jestiva i prvoklasna
Iz tebe je zracila ogromna toplina
Imala si sve sto boginja ima.

I bila si lijepa, bila si strasna
Bila si jestiva i prvoklasna
Iz tebe je zracila ogromna toplina
Imala si sve sto boginja ima. x4