Damir Urban

Govorim u snu

smjesnoga lica sami padamo,svatko na drugom kraju svijeta
zapetljanih tijela umor skrivamo...
koliko potrosenih prica,pune ulice papira.. pokidanih istina
snovima trosili smo ceste i mada se ne smije u sebi dugo sutjeli
miris prve jeseni...
kroz otrovane noci kad je sjecanje na strazi, ja ne prolazim
tada vagoni puni srebra i rijeke zlatnog praha nece jutro potkupiti
a vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni
govorim u snu
govorim u snu
koliko potrosenih prica, pune ulice papira... pokidanih istina
snovima trosili smo ceste i mada se ne smije u sebi dugo sutjeli
a vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni
govorim u snu
govorim u snu
govorim u snu