Damir Urban

Jedna od onih bez naslova

Ukradi konop strpljivo,
ispleti cvor, po cvor,
dobro zaveži tako, svaki pokret moj
zicom zategni tanki gospodski vrat

sve sto mozes izbjegni, otmi mi zrak
uguraj tijesno u minii kutiju šibica
pošalji nas poštom na kraj svijeta

sada me poništi,
sve mane izbroji
sada me poništi
izmisli novoga mene

pa se potrudi da nitko nikad ne sazna
gdje vodi naš trag, ni novu adresu,
najmanjih ljudi
zaljepi nas žešce u vatru šecera i dima
ušapni korak nek pršti tišina
nek prsne tišina

sada me poništi...

ukleši svijet za mene u mrežu ludila i mjene
da zapnem kad krenem i padnem na tebe

sada me poništi...