Damir Urban

Moja

Ponekad ustanem prije nje
skuham kavu i gledam je dok spava
sunce se tada prikrada
lice joj u zlato pretvara

jer sto sagradimo srusimo
ponekad vicemo pa sutimo
ukrademo pa vratimo
malo grijesimo pa shvatimo

neka vjetar nosi glas
nista nije, nista nije
nista nije vrijedno nas
nista nije vrijedno nas

moja vjera u tebe je veca od boga
veca od boga..