Damir Urban

Negledljiva

ne postoji ništa ljepše
od jutrom te vidjeti
uz sebe
sklup?anu šaku dje?jih šminki
golih nogu
utrnutih odavno

zajedno ?emo otjerati mrave
mirisom tk opranih zubi
tko me ljubi usnama što budi
prve slike što me pamte

dobro ti jutro negledljiva ljepoto

u pi?ami naših koža
trudimo se uvijek
nešto više nego što bi
drugi mogli smjeti
jer ?init mi se zna
da te šutnjom ?ujem
al ?esto sram me re?i
pa te poljubim u ruke

negledljiva ljepoto...

prizivaš me da ti do?em
toplim dahom na granice
vrata i kose
i na rubu usne osjetim
stihove tvog srca
težinu izbrišem
i spustim se na tebe
spustim se na tebe

nakon dana, nakon no?i..

zapetljani sasvim
nestat ?emo isti
i to?no u pola rije?i
sanjat ?emo da smo budni
skliznuti ka novom jutru
zadnjim šapatom u tvoje
usnulo oko..

laka ti no? negledljiva ljepoto..