Damir Urban

Robot

ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
i ceka kisu da ga prekrije
natopi mu spojeve
prekrije hrdjom zauvijek
metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
samo se nasmijala
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...