Elemental

Elementalitet

SHOT:
Ponovo u sobi prepunoj dima tražim malo prostora
da sjednem s njima da tako zatvorimo krug,
da uzmem rije?, da kažem dve-tri o svemu,
da nadovežem se, ubacim se sad u postoje?u temu
- elemental, mentalno stanje muzika
životno odre?enje na?in razmišljanja - skuži ga
- nekada stil danas pogled iz mojih o?iju
ono kak gledam sve oko sebe pa vidim perspektivu druga?iju
- svi smo ljudi sa dva života,
prvi je onaj sva?iji di imperativi su
svota standard status sigurnost i mirna budu?nost
ono što zovu normalan život - mogu?nost ?ekanja
kraja u miru i bezbrižne godine što dolaze
al da je to smisao rek'o bi da isprazno
dani mi prolaze ja živim za nešto više
note strofe taktove, stihove glava piše
drugi moj život je ova muzika, za nju dišem,
nemam ambicija samo uživam dok pišem,
dok ju slušam, moj privatni svijet, životni stabilizator
- antidepresivno sredstvo, motivator
- antidepresivno sredstvo, motivator,
moj svijet – elementalitet

REMI:
Kog slava lupi u glavu, stvarnost lupi ga po glavi,
istina ne paše ko staklena cipela, nisu svi pravi,
mi se otvaramo ko rane, tu u krugu
bez skrivenih misli spajamo rije?i ko boje u dugu.
Pred vama i Bogom, jesam što jesam,
nekad pla?em, nekad stisnem zube kad sam bijesna
uvijek iskrena, naivna, otvorena, žena-pjesnikinja,
sretna i nesretna, mekog srca, ?vrstog razuma...
Da, prijatelju, kažeš teško nas je shvatit;
Jesi probao? Razmislio? Najlakše je samo ritam pratit.
Jedni nas vole, drugi nas vole blatit,
znam, tako to ide, al ne znam dal ?u to ikad prihvatit?
Naše su prilike i neprilike otprilike jednake
Au contrair, mon frere, ne repamo jadikovke..
Na mala vrata tražim put do tvojeg srca
ruka piše sve dok dišem, držim ton dok glas ne puca.
I sada znam na svoj na?in mijenjam svijet,
daju?i vam, stvaraju?i, elementalitet...
Rima pitka ko dalmatinsko vino, za neke mra?na ko kino
predaleka ko Torino, lako probavljiva ko ?okolino,
njome nekak želim promjeniti svijet, stvaraju?i elementalitet.

INK:
Elementalitet, moj njegov i njen svijet
zar sam kriiiiv što sam sensitiiiiv
ko kvartet, dok tipke ple?ka Dedi?
znaš da Inkogovi? nije skorojevi?
a ekipa što se ne?ka, baš šteta,
od prvog do zadnjeg redka predstavljam ko repka.
A klasa ko me?ka, uz zvuk živog basa
jer mi je bitnija kvaliteta od dobrog glasa.
I šta ?e ko re? i tak sve ode u vjetar, nezaspan
prirodan, bezbrižan, letim sam jer sam Pan ko Petar,
a jebivjetar nek nosi maske, jer u glavi nema daske.
Bez smisla za nijanse mi dijele opaske, ne šljivim mase
pa se držim svoje trase ma pustite me da sviram,
pa sam miran da dirigiram poput Prohaske.
Jer ja sam, samo jedan mali u stvari
od sumraka do jutra,što poljubi majk u ?elo
kad nave?er sprema stvari i kaže:
'/cmok/ Lutko, vidimo se sutra.'