Elemental

Hrvatski psiho

INK:
Doktore, doktore, zlo mi je, što mi je?
Trošim apaurin da lakše zaspim.
Kažu svakom do?e žuta minuta mene
je pukla jedna žuta duga ko godina ljuta,
kompa mi na igli, doktoreeeeee kuda smo to stigli
drugi me gnjave za novce valjda briju da
smo se digli. Kolko zara?ujem, kolko plo?a prodajem
brate život nije fer svi su plasti?ni ko Cher.
(a vi ste?)
Krv bez vene u zemlji gdje ginu djeca
danas kad ?ujem sirene, paranoja me štreca.
Sjebo nas je rat dok su lude vikale treba klat
danas se pola nacije boji le? a kamoli i? spat.
Nemamo za jesti al uvijek ima za srat
Doktore zašto je u ljudima zlo, da mi je znat?
(samo polako)
Kako polako? Meni su sati minute
vrime leti ko One II Many, kod nas ništa se ne cijeni.
Dajem ljubav jednoj ženi, a ona ganja tu?e plahte
djeca o?e za van a ja nemam za platit
rate, za stan, pa kak da ih u?im da vjeruju
u Djed Mraza kad mi je život svla?ionica
poput Roberta Knjaza. Crvenih obraza
smišljam im laži za majku, jer je nikad
nema, da im pro?ita bajku,za spavanje,
ve? se s drugim vucara na cajku
blati i njih i mene, dok glumi radodajku.
(bez vrije?anja)
Ma ko tu koga vrije?a ovdje stvari tako stoje
pametni u ludnicama, a ludi mi dnevnice kroje
djeca pla?u, neznam šta ?u, pa molim da kažu što je?
u školi nose pištolje pa se me?u vršnjake svoje, i?’ boje
A prijatelje svoje pamtim u magli dima
nekad nisam mogo bez njih a danas ne mogu s njima.
Poganim jezicima jer ih mržnja puca ,
šire neistinu kad god zinu pa ni se non-stop štuca
(evo popijte si vode..Nije sve tako strašno..)
Vraga nije,
doktore ma ne znate vi kao je meni živjeti
u hrvatskoj psihi. Doktore Doktore
ne znate vi kako je živjeti u hrvatskoj psihi.

SHOT:
Gospodine, Gospodine...
najve?i problem je u vama,
svojim negativnim stavom samo sebi škodite
i sama pomisao da žena vam vucara se za drugima…
Ma molim vas! Nemojte!
Za vas je udana, a djeca kad pla?u, vi ih istucite,
da vidite dal drugi put ?e pustit suzu?
Ne?e, tako smirite i sebe i njih,
više vas ne?e vu?i za rukav
depresivni ste gospodine, to vam je krivi stav…
Nije ništa ljudima, problem je samo u vama
idite, ispucajte se na utakmici Dinama.
Pa pustite okolinu, radite, to je to
dajte idite odavde sretni što imate posao!

REMI:
?ujem glasove u glavi...Kaj da napravim?
Da odem u Švabiju bauštelat, u Italiju se kurvat
konobarit na prekooceanski brod
ili da dišem ovaj isti hrvatski smog?
Da se budim u 5, pa na šljaku u neku tvornicu
u rujnu dobim pla?u za velja?u,
pla?am grobnicu na Mirogoju, stanarinu, struju, telefon,
odvajam si od usta dok ne puknem ko balon.
Dajte mi, doktore, ?arobnu formulu, abrakadabra,
da razvu?em od prvog do prvog,
ne, nisam sabrana i nisam svoja sva
a trebam bistra ?ula sva da bi familiju prehranila..
(oprostite, molim?)
Eto, niko ne sluša, nit da pokuša
samo svi lažu i prenemažu ko da smo u Saboru,
a moje lice slaže boru na boru,
Europa nas drži u šaci ko ovce u toru..
Odajte mi foru!
(nema tu..)
Ma nešto mora!
Kako to, drugi mirišu na parfem ja smrdim na vlagu?
Kupam se u znoju lica svog, stavljam na vagu
sve mogu?nosti, nemam budu?nosti
jedino imam mali podstanarski stan i tanak san.
Nave?er, raširim noge iz navike i jer moram,
ne smijem mu re?i 'ne', ak popije, zna biti nasilan.
?esto se doga?a, izgubi živce, nije fer
da živim s masnicom na oku, u strahu, i ja i k?er, i tako svaku ve?er..
On ima PTSP, zahvalnicu i geler u nozi,
a ja razbijeni san i mjesto u redu na burzi...

SHOT:
U redu, razumijem, al vaše depresivno stanje nema smisla,
vi ste zdravi, možda da rodite još djece?
To da vas malo zabavi, svaki problem se zaboravi –
podižite sretnu obitelj, nek vam je to primarni cilj,
seks sredstvo, suprug hranitelj, pa pustite njega na miru,
vama je dosadno
(ali doktore),
ma nemojte, sve mi je jasno, ja vas razumijem posao
idite (ali) idite, ra?ajte djecu i nemojte prigovarat,
vi znate gdje vam je mjesto, nemamo o ?emu razgovarat, dovi?enja!