Gibonni

Rodni grad

Ispod duge moj je rodni grad
kao lice curice
sto na zlatnom suncu spi.
Kad mi cujes korak
to sam ja
tad otvori vrata, sestro,
pa mi nadji jedno mjesto
kraj sebe.

Kome ja to dolazim u san,
mojoj ptici pravednici
sto me tijelom doziva?
Sto sam ja to trazio do sad
kad sam svuda bio stranac,
svakoj drugoj ko´neznanac
bio sam
bas predugo
ono sto se tebi ne bi svidjelo.

Nocas ljubav poput rijeke
kupa rodni grad,
ko´sto majka doji dijete
osmijehom i snom.
Nocas ljubav tiho tece,
znam da doci cu na red
da mi kapi, dvje tugu razvodne