Goran Bare i plaćenici

Ne pomišljaj na kraj

prolaze dani
prazninom ispunjeni
vra?aju se boje
polako u misli moje
nemoj biti više
zabrinuta za mene
iz srca mi dolaze
mra?ne i sumorne sjene
ne budi luda
ne pomišljaj na kraj
samo ti možeš
o?ima mojim vratiti sjaj

sje?aš se, kako si se nekad
osje?ala ti
kako si govorila
sva tuga ?e nestati
kako si me dizala
kada sam padao
kako si me tješila
kada bih se bojao
ne budi luda
ne pomišljaj na kraj
samo ti možeš
o?ima mojim vratiti sjaj
tjeskoba i depresija
sestre dvije
iza njih tuga
tuga što se krije
a kada oprostiš
one odlaze dalje
tamo gdje se ljubav
dovoljno ne daje
ne budi luda
ne pomišljaj na kraj
samo ti možeš
o?ima mojim
vratiti sjaj