Goran Bare i plaćenici

Svaki put kad odeš

Svaki put kad odeš,
na nekoliko dana,
ku?a kao stranac
nepoznat i hladan.
Ne volim telefon,
jer osje?am prazninu,
ne volim preko žice,
jer ne vidim ti lice...

Uvijek je sad.
Zato me voli danas.
Uvijek je sad.
Zato me voli danas...

Ne osje?am bol
jer vjerujem u nas.
Tvoj zagrljaj lije?i
od ružnih rije?i,
tvoj osmijeh je ve?i.
Voli me uvijek i sad,
nije važan stan,
nije važan grad...

Uvijek je sad.
Zato me voli danas.
Uvijek je sad.
Zato me voli danas...

Krivnje su prošlo vrijeme,
i više ne postoje,
strahovi se samo
budu?nosti boje.
Ti i ja smo draga,
zauvijek i sada,
u bilo kojem stanu,
bilo kojeg grada...