Hari Rončević

Sanja

Na trinaestom katu nebodera plavog
Na kraju grada i velikog i malog
Ona je lice spremala za ve?er
S pogledom na sat da bus joj ne ute?e

Voljela je tamu jeftinih kafi?a
Omamljenost dimom duvana i pi?a
I sve bi to u Sanji pobudilo strasti
I ona bi se našla izvan svoje vlasti

Gutala bi pogledom i velike i male
Grube bi joj misli stršile iz glave
I kad bi pukla zadnja karika na lancu
Davala se Sanja potpunome strancu

Sve bi se djevojke voljele
Jednom na?i mjesto Sanje tamo gdje je mrak
S potpunim neznancem, samo ih je strah

I poslije svake no?e, bolje re?i jutra
Sanja bi se pitala šta ?e biti sutra
Da li ovaj život ima perspektivu
Pod neonskim svjetlom, uz konjak ili pivu

Pogleda u torbicu da pretrese ve?er
tek mrve od duvana i svakojako sme?e
I uvijek kad je drmne kriza i dilema
Stane pred ogledalo i po?ne da se sprema

Sve bi se djevojke voljele
Jednom na?i mjesto Sanje tamo gdje je mrak
S potpunim neznancem, samo ih je strah