Hari Rončević

Splite, volim te

Ka zraku sun?evu,kroz oblake ?ekan
da baciš svitlost na mene
ka rijeka moru tebi spuštan se
da me oslobodiš od planina
u tvome krilu topin snijeg
i ovog mrzlog srca nakupljeni led
ti ?eš uvik ?ekat tu zagrljena s morem
na dušu umornu

Neka sve gnjilo je
još uvik volin te
ka tica zrno prosa tražin te
dok stiš?u zime tu?e ledene
a puten bacin kufer nevolje
da do?en ?ist
prid tvoje zidine
u tvome krilu topin snijeg
i ovog mrzlog srca nakupljeni led

Splite volin te još
neka gnjilo je sve
ja još uvik ?utin miris
tvoje ulice
neka guše me sad
više suze no smijeh
ja još uvik iman snage
re? ti Splite volin te

I sve ti grublje ri?i govore
ma sve to ri?i su ljubomore
pa zašto onda pro?u cili svit
pa do?u opet tu
u tvome krilu umrit