Hladno pivo

Utjeha kose

Gledao sam te sino?. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvije?a,
Na visokom odru, u agoniji svije?a,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjaju?i da su tamne o?i jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: o?i, dah i ruke,
Sve što o?ajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

Sve baš, sve je mrtvo: o?i, dah i ruke,
Sve što o?ajanjem htjedoh da oživim
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi re?e: Miruj! U smrti se sniva.