Leteći odred

Davno bilo je

Pred moja je vrata došla polako
tiho i najtiše
Rekla je druge je voljela tako
al' mene najviše

Ona je neka lagana pri?a
lažljivih usana
A ja sam od onih koji se ljube
ako se zaljube

Davno bilo je, za nas oboje
kao jedno tijelo ispred ogledala
Sve bih mijenjao kada me netko podsje?a
da zadnji put me je poljubila

Sve ?e to pro?i, bar tako kažu
lažu iz navike
Ne pomažu jutra ni staklena zvona
vjetrovi Afrike