Miroslav Škoro

Dvorište

U mom dvorištu,
od kad za se znaju moji
u njemu nam ku?a stoji
štono jednom stari re?e
“nekad bilo puno ve?e”
al’ kako ‘ko prolazio
od njeg malo otkinuo
razne okolo barabe
svi bi ako može džabe
u mom dvorištu
ja nedavno rekoh dosta
da ne bi bez svega osta
kupih žicu, stupce, boje
pa ogradih što je moje
kad komšije svi zajedno
dreknu da sam ?ubre jedno
prijete mi se mra?ne sile
i na mene dižu vile
u mom dvorištu
‘ko je gazda u dvorištu
sad se valjda zna
ak’ je ne’ko svoj na svome
to sam onda ja
u mom dvorištu
pjeto zbriso preko plota
ali okolo sad se mota
“kriv sam” s druge strane vi?e
al’ ne pušim ja te pri?e
imam ja i neke svoje
podme?u mi, dane broje
vieu “ograda ?e pasti”
znam ja takve što bi vlasti
u mom dvorištu
kukuruzu držim cjenu
i to ?vrstu kao stijenu
a kad netko imat zna
ja mu uzmem dvajestdva
od ostatka još tre?inu
i steram u materinu
sve što smeta moja kasa
ti nemaju pravo glasa
u mom dvorištu
‘ko je gazda...

u mom dvorištu
eim me vide ruku pruže
okrenem se, ve? me tuže
a k tome i svakog dana
sto problema još izvana
susjede sve vi?am rje?e
ne štima nam oko me?e
njima malo, pa ih ždere
stalno nekog vraga mjere
u mom dvorištu
sva’ko svakog sad napada
al’ pušu vjetri sa zapada
jokšir, bekšir ?ak bizoni
o svemu se brinu oni
?esto u moj atar svrate
samo jedu, niš’ ne plate
ograda i njima smeta
i to što ja mimo svijeta
u mom dvorištu
‘ko je gazda..