Miroslav Škoro

Tako je Stipa volio Anu

zaljubio se Stipa Zvonarev,
kao što davna pri?a veli,
Horvata starog, jedinu Anu
zavolio je srcem cijelim

nedjelja sveta, s jeseni rane
na šoru su se ponovno sreli
i Stipa re?e, drže? joj ruke
“ostani sa mnom život cijeli”

ljubav je vje?na i o njoj pri?e kruže
dan danas stari re?i znaju
kad dvoje sretnih ruke si pruže
“tako je Stipa volio Anu”

sagradili su ku?icu malu
na zemlji što im Zvonar dao
imali konje, Cvetka i Alu
i psa što Garov se zvao

kažu da život mazio nije
ni nju ni njega, ni troje mali’
al’ sretni skupa uvijek su bili,
za ništa drugo nisu znali

ljubav je vje?na i o njoj pri?e kruže
dan danas stari re?i znaju
kad dvoje sretnih ruke si pruže
“tako je Stipa volio Anu”

stari su bili i on i ona,
a djeca ve? im otišla davno
jednoga dana zazvone zvona
i Stipa pusti suzu za Anom

te no?i pas je cvilio tiho
kao da želi otjerat’ tugu
izjutra rano, Stipa Zvonarev
opet je Ani pružio ruku

ljubav je vje?na i o njoj pri?e kruže
dan danas stari re?i znaju
kad dvoje sretnih ruke si pruže
“tako je Stipa volio Anu”