Miroslav Škoro

Vrime

nas cetvoro s kamena
a ravan stari šor
caca i ti, sestra, ja
voda, kruv i sol

do veceri studene
kad nan sta je sat
i s dvoje nas ostade
majko sirota

vrime vrti sve u krug
iz kamena tilo i dušu slavonsku

prazna kuca, nad njon spi
Misec zarez žut
mi majko, kad ode ti
svak na svoj pošli put

sad ja iman, ka' i ti
moji' cetvoro
pa ih ucin voliti
i kamen i šor

vrime vrti sve u krug
iz kamena tilo i dušu slavonsku
vrime vrti sve u krug
lozu, polje, stine i mašklin i plug

vrime vrti sve u krug
iz kamena tilo i dušu slavonsku
vrime vrti sve u krug
lozu, polje, stine i sjever i jug

cini se ka' juce vrime buduce