Oliver Dragojević

Đelozija

Ona nosi blijesak noža
svud ostavlja žig itrag
i u tamna okna lupa
crna kao no? i vrag.
I na rani poput soli
ona pe?e, ona boli
?elozija, ?elozija, ?elozija.

Iza vrata, iza okna
gdje je led i gdje je muk
crna ruka njome ravna
i zateže njezin luka.
Ona grize, ona mami
ona sprema nož u tami
?elozija, ?elozija, ?elozija.

?elozija, ?elozija
pali dušu, mra?i um
ona vreba iz svog ugla
i na svaki ska?e šum.
Ona traje dok je svijeta
ona prijeti, ona smeta
?elozija, ?elozija, ?elozija
?elozija, ?elozija, ?elozija
?elozija.

Poput igle, poput vriska
poput ognja, sva od zla
ona vrti, ona žeže
teško onom ko je zna.
Nikad ne znaš što ti sprema
iza kojih vrata drijema
?elozija, ?elozija, ?elozija.