Oliver Dragojević

Što učinila si ti

Ko vjecnost su mi sati kraj njemog klavira, saznanje to me prati na putu bez mira. Sagorio sam srce u nocima budnim, da stvorio bih tebe u pjesmama ludim. Ideje neke cudne i kosmar u glavi, u ludoj ceznji vatra u krv mi se pali, jer ostalo je malo od mladosti moje, a tijelo vapa bolno prisutnosti tvoje. STO UCINILA SI TI OD ZIVOTA MOG, ZASTO DALA SI MI TI SAMO PRAZNU BOL. I neznam kako mogu tu granicu prijeci da tebe nadjem stvarno u iskonskoj sreci. Nek oproste mi one sto lazno ih ljubim, bez slasti su te bitke kad ratove gubim. STO UCINILA SI TI...