Povratak ratnika

Ako pitaš da l' je boljelo,
samo bljesak munje i gotovo.
Priznajem da sam se bojao,
samo korak do vje?nosti,
to nisu scene iz filmova,
tu nema statista
krv je slana, ljepljiva.

I od borbe i od rana još je gori strah,
kad se vratim što ?u na?i u tvojim o?ima.
Još malo, par minuta do stanice,
još mali i ja ?i znati sve...
Daj poljubi me, daj poljubi me
usnama mi svojim lije?iš rane sve.
Daj poljubi me, kao nekada,
manje zna?e rije?i od tvog dodira,
pomozi da zaboravim, tvoje srce zna
dje?aka ratnika...

Kad zažmirim ista slika prolazi,
što smo mi to Bogu zgriješili.
Još malo, par minuta do stanice,
još malo i opet kraj tebe...

Daj poljubi me, daj poljubi me...