Prljavo kazalište

449

Te sam noci kasno stigao,
u svoj hladan privatan pakao,
449 da okrenem, al` nemam snage,
ruke, da pokrenem.

Kod kuce nekako mi je najteze,
sve, bas sve me podsjeca na tebe,
od tuge predugo se umire,
a ti da barem pitas, za mene.

Svaki put, kad odlazis,
komadic mene, ko` da odnosis,
ko` da odnosis.

Svaki put, kad odlazis,
sve moje snove ko` da porusis,
ko` da porusis.

Te sam noci kasno stigao,
Zagreb vec je mirno spavao,
449 da okrenem, al` nemam snage,
ruke, da pokrenem.

I svaki put, kad odlazis,
komadic mene, ko` da odnosis,
ko` odnosis.

I svaki put, kad odlazis,
sve moje snove ko` da porusis,
ko` da porusis