Thompson

Diva Grabovčeva

Bila jednom u tim davnim danima,
Grabov?eva lijepa k?i,
gdje iz kamena voda te?e
na Hercegovu tlu,
gdje iz kamena raste cvije?e
u sje?anje na nju.

Dušman tu?e, mlado tijelo ubija,
u oku joj gasi nevin sjaj,
molitva je na usnama,
bila joj za kraj.
Umre tijelo, al' duša ode
u Gospin zagrljaj.

Diva, Diva Grabov?eva,
zauvijek na nebu sja.
Te?e voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Pogledaj u o?i našim ženama,
i kad vidiš jedan divan sjaj,
to je Diva Grabov?eva,
još je ona živa znaj.
Te?e voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Diva, Diva Grabov?eva,
zauvijek na nebu sja.
Te?e voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli,
vlada op?i nespokoj,
ja se osje?am bolje kada pjevam ti o njoj,
o toj ženi, ?istoj, hrabroj,
Divi Grabov?evoj.

Diva, Diva Grabov?eva,
zauvijek na nebu sja,
te?e voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj