Thompson

Moj dida i ja

Preko polja kroz sje?anje ide
krsan ?ovik, tvrde brade sive
pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka rije? je bila mu duboka

?vrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su pri?e u?ile me svemu

poštenim putem i?i bit ?e teško, znaj
al' samo ?eš tako sti?i gdje je vje?ni sjaj

Hej, da mi je s tobom kao prije do?ekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina

Gleda na me planina Svilaja
sa o?ima njegovoga sjaja
crpio je snagu tamo gore
planina mu iscrtala bore

Njegove su ispucale ruke
meni bile kao mirne luke
kako da mu zahvalim na svemu
sinu ime dao sam po njemu

poštenim putem i?i bit ?e teško, znaj
al' samo ?eš tako sti?i gdje je vje?ni sjaj

Hej, da mi je pogledati dolje
sa Svilaje na Petrovo polje
pa da viknem ja?e od oluje
da me dida još jedanput ?uje