Thompson

Ne pitaj mene

Izgubija sam vrime, previše sam htio
Pobje?e i mjesec, suviše san snio

Sad mi zora ?esto, pogledava o?i
A što joj kradem vrime u njenoj samo?i

?ujem kako nekad jecaju planine
Po?em njima kad se zaželim tišine

Nepitajte ništa sa kamena dušu
Jer vjetrovi sada neki drugi pušu

A šta ?e ti život kad puteve mjenjaš
Bolje da umreš nego da se predaš

Ne pitaj mene
Meni sada srce vene
Do?e mi da se predam
Kad oko sebe gledam
Ne pitaj mene
Meni sada srce vene
Vene mi usred grudi
Vene zbog dragih ljudi
Ne pitaj mene

Izgubili smo vrime, previše smo tili
A se barem nismo kao zmije krili

Mi smo narod jedan, podjednako vrijedan
Bez ljubavi gladan, bez radosti žedan

A šta ?e ti život kad puteve mjenjaš
Bolje da umreš nego da se predaš