Thompson

Neću izdat ja

Kao stjena što se neda
Žegama, divljim olujama
I ja nikad nedam se
Kroz stvarnost lutam

Život moj je poput hladne rijeke
Beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje

Nisam sudac a ni mudrac
Teško nosim to kamenje
To breme sje?anja
Na svojim le?ima

Gdje god do?em, kud god pro?em
Ve? je netko odlu?io
U ime onoga što nas je stvorio
A nije se borio

Ne?u izdat ja, Boga nikada
Ne?u gasit sunce, koje s neba sja
Ne?u zbog tebe, kukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene