Tony Cetinski

23. Prosinca

Sad jos osje?am miris tvog tijela,
u nasem krevetu lezi po svud
i neispijena salica kave
stalno podsje?a nemam kud.

Nova zora polako sad svi?e,
ali tebi to svejedno je
i nema veze sto pjevaju ptice
jer to gore sad ne ?uje se.

Samo ostaje nada da vrijeme
sad lije?i sve rane i da Bog
?e mi dati sad snage prezivjet te dane.

Ne znam sto sad da radim sa
sobom, nosim neizbrisivi trag,
nikad vise tvoj sapat na uhu,
otvaram prozor zagusljiv je zrak.

Brzo obla?im kaput na sebe,
zurno izlazim na ulicu,
bas je dobro sto kisa rominja,
to nisu suze na mome licu