Vanna

Napokon

Ljubav do?e i ode
pa tuguješ zbog nje.
A kada imaš sve ne vidiš ništa
i to je najgore.
A mene u sre?i raduju sitnice.
Stvari koje dijelim,
sa onim koga volim.

A ti me sprije?i,stavi tu?e lice.
Ako tako želiš, koga se ne bojim.

Znam da svi smo bili prevareni, sami.
Bezbroj puta u životu svom.
Ali ja ne strahujem od koraka u tami.
Sada imam tebe...napokon!

Ti živi u strahu od sebe
a ne postoji lijek.
Kada ljubav digne ruke od tebe
a jednom zauvijek.
Mene u sre?i raduju sitnice.
Stvari koje dijelim
sa onim koga volim.

A ti me sprije?i, stavi tu?e lice.
Ako tako želiš, koga se ne bojim.

Znam da svi smo bili prevareni, sami.
Bezbroj puta u životu svom.
Ali ja ne strahujem od koraka u tami.
Sada imam tebe...napokon!